Ema je normalna cura sa odlicnim ocjenama.Ima 14 godina i krenula je u prvi razred srednje skole.Upisala je gimnaziju u Zagrebu.Naizgled se cini kao obicna cura,ali u njoj ima puno vise od toga,ta niska djevojcica ce zacarati sve u toj skoli.U osnov...
Ema Kovacevic,dobra cura iz Zapresica,koja danas krece u Zagreb.U novu skolu.Uzbudena,sretna i znatizeljna.To su rijeci kojima bi se ona u ovom trenutku mogla opisati.Ustala je sva uzbudena,oprala zube,umila se,kosu pocesljala,te otisla do ormara da se obuce.Posto je vani bilo toplo,uzela je kratku,crnu majicu,te uske crne traperice poderane na koljenima.Obukla crvene starke,u ruke uzela koznu jaknu,te svoju torbu.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Sisla je niz stepenenice u kuhinju i uzela jabuku. >Jutro,mama.-rekla je Ema sretno,te zagrizla jabuku >Jutro,srce,kako si?-pitala ju je mama posto je vidjela da joj je kcer nervozna,ali sretna zbog prvog dana srednje. >Dobro,nadam se,tata je otisao na posao?-pitala je Ema.Mama joj je kucanica,a tata radi u uredu,kao odvjetnik. >Da,prije pola sata-rekla joj je mama i pruzila caj >Necu,danas cu ga preskociti.Idem da ne zakasnim na bus-rekla je Ema uzbudeno,jer je ovo prvi put da ide u skolu busom.U osnovnoj joj je skola bila udaljena 5 minuta,pa je pjesacila. >Ok,sretno,srce.Zabavi se i nadi prijatelje.-rekla joj je mama i poljubila ju >Hocu,ne brini..-rekla je Ema i izjurila iz kuce.
Bus je dosao za 5 minuta,pa je uslai shvatila da nema ni sa kim istu smjenu,posto su svi ostali isli u Zapresic,pa su krenuli kasnije.
>Bok-rekla je Ema,odnosno pozdravila nekog decka koji je usao u bus.Bio je visok 170 sigurno,razvijen i imao je prekrasan osmijeh >Bok-reko je i nasmijao se-Ja sam Danijel >Ja sam Ema,drago mi je.-rekla je i pruzila ruku,da se rukuju >I meni-reko je Danijel i sjeo do nje >Pa kamo ides?-pitala ga je >Zagreb,skola...-reko je Danijel i nasmijao se-A ti?Nisam te vidao prije u busu >A,ma idem u skolu.Prvi sam srednji pa...-rekla je Ema >O,super,koja skola?-pitao ju je Danijel >Gimnazija,V-rekla je >Opa,vidi,izgleda da cu te vidati onda dosta..-reko je Danijel-I ja idem u tu,samo sto sam ja treci razred... >Lijepo i kako ti ide?-pitala ga je Ema i nasmijala se >Solidno-reko je i nasmijao se-Nisam najbolji,ali nisam ni najgori-reko je i podignuo jedan prst u zrak >To je bitno-rekla je Ema i pocela se smijati.
Ostatak puta je prosao dobro,upoznala je Danijela i svidio joj se.Ne onako,nego kao prijatelj.
>Pa..Evo nas..-reko je Danijel i usao u skolsko dvoriste sa njom >Velika je skola..-rekla je Ema i malo bolje pogledala.Sve oci u skolskom dvoristu su bile uprte u nju!Nije joj se to svidjelo,jer nije voljela biti u centru paznje-Ummm...Danijel... >Da?-pitao ju je >Zasto me svi gledaju?-pitala ga je tise dok su hodali kroz skolsko dvoriste >Pa jer si usla u skolu sa jednim od najpopularnijih decki u skoli..-reko je,a Ema se pocela smijati,a Danijel ju je cudno gledao-Sto? >Nista,nista,uobrazenko.-rekla je i opet se pocela smijati,a sada i Danijel sa njom. >A sto?Ne pase ti paznja?-pitao ju je smijuci se >Ne,ja mrzim to!-rekla je Ema >Steta,jer ces biti u centru paznje,sve dok si sa mnom.-reko je Danijel >Ah...-rekla je i nastavila koracati skolskim hodnicima >Ali ajde iskreno...Pasalo ti je to sto su te vidjeli sa mnom,jelda?-pitao ju je >Ne kuzim...Pa sta?Isto je,ako su me vidjeli sa tobom ili njim...-rekla je i pokazala na nekog decka sa naocalama i knjigama-Barem meni. >Ok-reko je Danijel ne vjerujuci sto cuje.Takvu curu jos nije upoznao.Takvu koju nije briga za popularnost.-Dodi,ovdje su prvasi... >Ok,hvala,vidimo se valjda kad se vracamo..-rekla je i pozfmdravila se s njim.To mu je bilo cudno,svaka cura koja ga je ikad vidjela,uvijek je zahtjevala da ostane sa njim,a Ema..Ona nije,njoj je sve bilo ravno.
Dok je Danijel bio u svojim mislima,Ema je usla u ucionicu u kojoj se nalazilo minimalno 100 ucenika.Stolova nije bilo,samo stolice.Sjela je na jednu od njih,a za par minuta i neka cura do nje.
>Bok,ja sam Ema-rekla je i prutila ruku toj curi >Drago mi je,ja sam Mia-rekla je cura i uzvratila ruku,da se rukuju. >Nervozna?-pitala ju je Ema >Da-rekla je Mia i puckala prstima >Ne brini,sve ce biti dobro..-rekla je Ema nadajuci se u to sto je rekla.Za par minuta sve stolice su bile popunjene,a u razred je uslo sestero ljudi.Dvije zene i cetiri muskarca. >Dobar dan.Ja sam direktor ove skole,Mario Klinic.Bla..bla...-uglavnom direktor je predstavio razrednike i razrednice,te pozelio svima srecu u ovoj skolskoj godini.-A sada...Profesorica Klara ce prozvati svoj novi razred... >Hvala,direktore Klinic,djeco dobar dan.Ja sam Klara Hostic i nekima od vas cu ovih godina biti razrednica.Pa da pocnemo,neka dode Mia Simic-na spomen tog imena,cura koja je sjedila do Eme,se podigla i dosla do profesorice Klare,zatim su jos prozivali dosta ucenika-Ema Kovacic i Dominik Sticic-tada se Ema ustala,kao i decko koji je sjedio do nje,pa su se sudarili. >Oprosti-reko je i ispruzio ruke naprijed,kao znak da ona ide prva >Hvala-rekla je i spustila glavu,te otisla do Mie,a pored nje je stao Dominik >Uredu,to je to.Vi koji ste sada moj razred,idemo u 1A razred.-rekla je profesorica,pa smo svi usli u taj razred.-Dobro znaci,ovako cemo...
