„Da", tiho priznam. On se blago podsmjehne, kao da ne razumijem. I ne razumijem.
„Onda bismo trebali skinuti ove dijamante i umjesto njih staviti moje srce." Polako mi vrati prsten na ruku. Rastopim se u njegovom krilu pa ispružim ruku i naslonim dlan na njegova prsa. „Tvoje mi se srce sviđa točno tamo gdje se nalazi." On se nagne i ja spustim usne na njegovu kožu.
„Volim kako se nadima dok me gledaš."
„Samo za tebe, dušo." On nam spoji usne i nekoliko trenutaka dokazuje upravo to.
„Daj da te okupam", mrmlja, klizeći usnama niz moj vrat.
„Okreni se." Nevoljko mu dopustim da me pomakne u krilu. Ustane s koljena pa sjedne, namjesti me među svoja bedra i počne me kupati. Zadovoljno uzdahnem, ali šutim. Ne planiram pokretati razgovor u kadi. Ne ovaj put. Ovaj put mora sam povesti razgovor. Naravno, moj znatiželjni um prekomjerno radi, ali neću prva prekinuti ovu ugodnu tišinu. Osim toga, uživam u ljubavi na Sedmom Jessejevu nebu. Prošlost mog Gospodara nema nikakvog značenja za našu budućnost. Već je to prije rekao, a sada jasnije nego ikad shvaćam o čemu je govorio.
„Jesi li dobro?" pita prolazeći spužvom ispod mog vrata. Nasmiješim se u vodu.
„Dobro sam." Gledam kako se voda mreška, a valići me okružuju, dok mi se on približava i spušta usne pored mog uha.
„Malo sam zabrinut za svoju malu, prkosnu zavodnicu", šapće. Ne želim osjećati vrelinu i trnce, ali ne mogu spriječiti da se pojave kad mi je on tako blizu, a još manje dok mi šapuće u uho. Gurnem obraz prema njemu.
„Zašto?"
„Jer je previše tiha, a postoji nešto što mora saznati." On mi poljubi sljepoočnicu i zavali se u kadu, povukavši me za sobom.
„Ako mi želiš reći, reći ćeš mi." Njegova prsa poskoče ispod mene od tihog smijeha. „Nisam siguran da mi se sviđa kako trudnoća mijenja moju curu." Njegove ruke polete i spuste se na moj trbuh.
„Kao prvo, razvila je fobiju od mog kurca u njezinim ustima." Podigne bokove prema donjem dijelu mojih leđa, kao da mi želi pokazati što propuštam. Točno znam što propuštam i to mi se ne sviđa.
,,A drugo, ne veseli me svojim silovitim traženjem informacija." Opušteno slegnem ramenima.
,,A mene moj Gospodar više ne veseli širokim rasponom stručnih jebačina, pa bih rekla da smo kvit." On se nasmije i mrvicu sam nesretna što nisam okrenuta prema njemu jer znam da bih, da jesam, vidjela sjaj u njegovim očima i one sitne bore smijalice.
„Ali i dalje, me veseli svojim prljavim jezikom." Lagano me stisne iznad kuka, a ja poskočim i vrisnem, našto me on spusti na sebe. Zavlada tišina. Znam da oni kotačići jure jer ih mogu čuti. Čini se kako želi da ga prisilim na razgovor, ali neću to učiniti. Trenutno smo u tihoj pat-poziciji. On naposljetku uzdahne i počne prstima kružiti sa svake strane mojeg pupka.
„Zvao se Jake." Ne kaže ništa više. Rekao je samo ime svojeg brata blizanca i ušutio, a ja tiho ležim na njemu i čekam da objasni. Mora to napraviti na svoj način, bez mojih ohrabrenja. Znam, želi da ga i dalje vodim, ali mora mi sam reći.
„Radiš to namjerno, zar ne?" upita on. Shvatio je, ali ja nastavim šutjeti. Tada on ponovo uzdahne, a moje se hjelo podigne i spush zajedno s njim.
„Obožavao me. Htio je biti kao ja. Nikad to neću shvatiti." Zvuči ljutito i iznenada me pomakne i okrene prema sebi. Sada mu ležim na trbuhu, raširena na njegovu tijelu i gledam u tugu zelenih očiju.
DVADESETO POGLAVLJE
Start from the beginning
