Moj pogled
Postane tsunami
Potisnutih drhtaja
Dok hvatam
Tvoje pokrete,
Tvoje usporene pokrete
U sjeni koju ostavljaš
U lokvama
Križaljki ceste.
Tvoja iznošena,
Prekratka pidžama
Ostavlja trag
Na ovoj tihoj, kišnoj noći
Na ovom hladnom, neponovljivom zraku kasne večeri.
Pramenovi tvoje kose
Vraćaju mi ono zrno
Izgubljenog života
U stopala.
Bude se, bude;
Dolazi proljeće.
Gledam te
Iz daljine,
Sanjam o tebi
Pišući pjesme,
Živim te, Osjećam te
Plutajući poplavom
Koju ostavljaš za sobom.
Mijenjam svoju formu,
Pravac kretanja,
Obujam,
Volumen
I gustoću,
Ostajem u krugu
Sama s papirama
Koji ne mogu podnijeti
Poeziju koju nosiš
U sebi
Bez tinte,
Bez mira;
Bez sebe.
