Njegova Princeza II Dio

Volim te

Dolazi doktor u ja izlazim sa Kjarom iz sobe.
Razocarana sam i povredjena iako znam da nije on kriv sto me se ne sjeca, ali svi nasi trenutci, uspomene sve sto je meni neprocjenjive vrijednosti za njega ne postoji.
O Boze koliko ovo boli..
Nisam pomisljala na ovo, nisam mislila da ce ovako biti.
"Mama, sta se desava?"
"O.oo duso" sta da joj kazem, kako da joj objasnim.
"Zato sto se tata tek probudio zato ne moze da se svega sjeti odma,trebace mu neko vrijeme.."
"Mama ja tebe ne razumijem"
"Znam..tesko je tebi to da shvatis jos si mala..ali ne brini se sve ce biti u redu."
"A mama, kad cu moci pricati sa tatom?"
"To ne znam jos.."
Pozvala sam Elen da dodje po Kjaru, vec se umorila od cekanja..
Otisle su a ja sam ostala..
Krenula sma premasobi i ugledala doktora kako izlazi i ide prema meni.
"Dobar vam dan, pa ovako stvati stoje.."
"Dobar dan"
"Luka se ne sjeca jednog dijela svog zivota, nazalost u tom dijelu zivota je vas upoznao..
Sjeca se svoje porodice, imena, svo znanje posjeduje, sjeca se koju je skolu upisao ali ne i koji je razred..
Ne sjeca se zadnjih 8 godina.."
"Ali da li se moze ista tu preduzeti?"
"Naravno da moze"
"Postoje terapije, najbolje bi bilo za pocetak da vi razgovarate sa njim.."
"Naravno, a sto se tice njegovog fizickog stanja da li je sve u redu?"
"Jeste u potpunosti.."
"U redu, hvala Vam mnogo"
Imam osjecaj kaoda je na meni da mu vratim pamcenje...
Otisla sma da ga posjetim.
"Zdravo"tako sam nesigurna, toliko smo toga proveli zajedno a ja se osjecam kao da je stranac..
"Hejj rekli su mi da sezoves Kejti, pa cini mi se da sam malo zabrljao stvari i da se ne sjecam nekih stvari,zao mi je..i cibi mi seda cemo sveponovo morati poceti Kejt.."
O Boze, on mn zove Kejt, ipak je isti..
"Da, pa ako zelis mogu te provesti kroz proslost.."
Oboje se smijemo iako mislim da ni njemu a ni mn nije do smijanja..
"Da mislim da je to dobra ideja.."
"Pa prije svega moram ti reci nesto  najbitnije, mi imamo malu curicu sad vec ima5 godina."
Ostao je iznenadjen, nije mogao da vjeruje..
"Oo..o cekaj, to je ta djevojcica sto je ovde bila..O Boze zasto je otisla, zelim da ju upoznam."
Poceo je da place, imeni je tesko ali bar vidim  da je to isti Luka I dalje ga volim isto kao i prvi put.
"Pa...ovaj Luka, ne brini se ima vremena,i ona je jedva cekala da se probudis da te upozna, dugo joj vec pricam o tebi.."
"Cekaj Kejt, ti si nepokretna, sta ti se desilo da li, da li si ti od rodjenja ili?"
O Boze kako me je ovo zaboljelo, nisma mogla da izdrzim sve je tako tesko, teze nego sto sma mislila da ce biti.
"O ne, izvini izvini nisam htio da te rasplacem."
Stavio je svoje ruke na moje  obraze i brisao mi suze, o kako me je to smirilo.
Privukao me je sebi i zagrlio, tqkosma se ovog pozeljela.
"Izvini, mislim ja sam zbunjen, nista ne znam, drago mi je da si ovdje i znacila si mi mnogo cim imam sa tobom dijete, i smao zelim da mi se pamcenje vrati jer ne znam.."
"Razumijem te Luka i obecavam da cu ti pomoci i stvarno ali stvarno vjeruj mi da imamo prelijepe uspomene i ne zelim da in zauvijek izgubis..i Luka o tako te volim zelim to da znas."

Dragi moji, da li Vam se svidja drugi dio... Ostavite komentar to bi mi mnogo znacilo.
VOLIMM VAS PUNO