Mi (#1)

M E T A N O I A

U prvom razredu osnovne škole, još djeca neslomljivih snova, postali smo on i ja.

Ja ono malo derište crne kose, ludo za pokemonima, on onaj koji me nevidljivo branio od učenika starijih razreda.

U osmom razredu osnovne škole bili smo on i ja.

Ja vječito obučena u njegove košulje, on već pomalo lud zbog toga.

U prvom razredu srednje škole i dalje smo bili on i ja.

Ja ludo zaljubljena, on to nije shvaćao.

U drugome razredu srednje škole polako smo prestajali biti on i ja.

Ja slomljena zbog neuzvraćene ljubavi tetoviranog anđela kose bijele kao snijeg, on slomljen onime što sam postajala.

U trećemu razredu srednje škole prestali smo biti on i ja.

Potpuno promijenjena ja, uvijek isti on sa predivnim košuljama i neugasivom željom da opet budem ona njegova mala.

U četvrtom razredu srednje škole ostala sam samo ja.

×Koje su najtužnije riječi koje si ikada čula?

Nisu to bile riječi. Bio je to jedan ravnodušan pogled i okretanje. Kao znak da ga više nikada neću vidjeti.

Da imaš dan života reci što bi uradio?

Ja bi bio sretan, jer mi se život zgadio.×