Leptirov POLJUBAC #1 ✔️

33. Otkriće

''Iako postoji milijun razloga zašto te trebam ostaviti na miru... Ja se još uvijek vodim onim jednim razlogom zbog kojeg ne mogu dignuti ruke od nas...''

**********************

- I dalje ništa? - čujem Andrejev glas.

- Zapravo... - podignem pogled i bacim snop papira na stol. - Evo ti, pa gledaj.

Andrej ih uzima i brzo pregledava.

- Šta je ovo? Ne da mi se sve čitati.

- Sokolova firma nije legalno dobila dozvole. Imaju nekoga tko im je riješio preko veze. - objašnjavam mu.

- Zna li Tomislav za to? - upita me.

- Nisam siguran. - odmahujem glavom. - Rekao bih da ne. Onaj mutavac ima prste u svemu.

- Misliš na Antonia?

- Slažem se s tobom. - Marko užurbano ulazi i rukama se osloni na stol. - Pomislio sam na to već nekoliko puta. Mislim da tjera inat radi tebe. - mahne rukom prema meni.

- Moguće. - Andrej se ubaci.

- Smatram da je to zbog nekog glupog muškog ponosa, jer je Tara s tobom sretna. Njega ionako nikad nije htjela.

Podsmjehnem se apsurdnosti situacije.

- Da im mi to javimo ili? - pita Andrej.

- Ili da nekako namjestimo da sami dođu do zaključka? - ponudi Marko.

- Više mi se dopada tvoja ideja. - obratim se Marku.

*******************

- Neka i tebe napokon vidim. - Đole me grli. - Prijatelju moj, da znaš da mi je drago.

- I meni stari. I meni.

Upoznam ga s Andrejem, pa sjednemo. Đole ga promatra kao da ga proučava.

- Pred njim možeš sve reći. Ne brini. - naglasim.

- U redu. - kratko kimne u Andrejevom smjeru. - Pa da odmah krenem na stvar. Tko je ona?

E, Đole moj, odmah metak u čelo. Nadao sam se da neće ulaziti u moju privatnost. Svejedno ga shvaćam. I mene bi zanimalo da je obrnuta situacija.

Tko je ona? Da imam drugačiji odnos s njim, mogao bih satima pričati o njoj. Sve bi glatko izašlo iz mene. Ona je moja ljubav. Moje sve. Moj centar svijeta. Žena zbog koje dišem. Dok nju nisam upoznao, nisam ni znao da sam živ. I najvažnije, ona je žena koja mi je rodila dijete. I pokazala mi koliko je život lijep. Zbog nje imam razloga ići dalje.

Đole se počne smješkati dok sam ja izgubljen u mislima.

- Znači to je u pitanju? - podigne obrve visoko.

Nasmijem se i ja. - Je, prijatelju. Upravo to.

- Je li moguće da sam i to doživio? - pljesne rukama.

- Reci čovjeku, ne budi pizda. - Andrej me potiče.

- Postao sam otac. - ponosno izjavim.

Đole zastane. Misli da ga sprdam. Pogledom traži odgovor od Andreja.

- Istinu ti govori. Malena će ubrzo napuniti dvije godine.

- Pa, čestitam. Žao mi je da nisam ranije saznao, ali sad mi je puno toga jasnije. Pa onda da te pitam, koji kurac ona radi s njim?

- Upravo si zato tu. I mi pokušavamo shvatiti.

- Ne razumijem te. Zar ti nije ništa rekla? Mislim, kako? - zbunjen je ništa manje nego ja.