Part 2

218 20 0
                                    

Ustala sam i istrčala napolje, valjda od sreće. Bila sam nasmejana. Pitam se. Gde li su ovde tamnice. Stala sam i ugledala Kevina kako me posmatra.
-Spremaš nešto, a?
Podigla sam obrvu i prevrnula očima.
-Nije sve lako kao što ti se čini.
Rekao je. Kiselo sam se nasmejala i došla do njega.
-Onda ćeš mi pomoći.
Zlobno sam se nasmejala.
-Ja...
Zamucao je i pogledao me da strahom u očima.
-A, da zaboravila sam.
Krenula sam da se foliram. Mlatarala sam rukama. Hajde, Kevine moraš mi pomoći.
-Šta si zaboravila?!
Pitao me je.
-Da samo slušaš naredjenja tvoga tatice.
Folirantski sam to rekla, a on je krenuo da besni.
-On je naš tata i ja ne slušam samo njegova naredjenja!
Pobesneo je. To sam i želela. Sada sledi najbolji deo.
-Onda ćeš mi pomoći.
Drsko sam to rekla. Smirio se i krenuo da me sluša. Prekrstila sam ruke.
-Vratićeš me ku...
-Ali...
Prekinuo me je.
-Opet tata, toliko o..
Prevrnula sam očima.
-Kada hoćeš kući?
Upitao me je Kevin. Osmehnula sam se i rekla ,, Sada".
Uzdahnuo je.
-Kakvu budalu praviš od mene Alis.
Rekao je, a zatim smo krenuli ka izlazu iz zamka. Tiho sam hodala ali ovs prokleta haljina je tako iritantna da bih je pocepala.
-Krećemo.
Kevin me je uhvatio oko struka i krenuli smo da letimo. Za pola sata smo bili ispred dvorca Lukasovog. Krenuli smo da slećemo.
-Ali nismo još stigli.
Rekla sam. Stala sam na zemlju..
-Ne smem bliže.
Rekao je Kevin.
Uzdahnula sam i krenula prema dvorcu. Gazila sam odvratno trnje i prolazila kroz drvored koji i nije bio najlepši. Sreća pa je dan. Posle nekoliko minuta hodanja nalazila sam se ispred ogromnih vrata.
-Lukas!!
Krenula sam da se derem. Ne odaziva se. Pokušala sam još par puta ali bezuspešno. Sklupčala sam se i krenula da plačem.
-Princezo?
Podigla sam glavu i ugledala nekog čoveka. Ustala sam i obrisala suze. Već je noć.
-Doneo sam poštu za kralja Lukasa.
Rekao je.  Čekaj malo, kralja? Zar on još uvek nije princ?
-Kako mislite kralja?
Upitala sam.
-Verio se sa princezom neki dan zato što je prvobutna otišla i nema je već dve nedelje.
Slomilo mi se srce. Skliznula sam niz vrata i gledala u jednu tačku..
-Pa, pošto vas izgleda slama ta vest neću vam više ništa o tome reći..
Uzdahnuo je. Podigla sam pogled.
-Ko je njegova verenica?
Upitala sam..
-Ćerka od vojvotkinje Margo.
Ustala sam i sav bes mi se nakupio u rukama. Krenula je da gori vatra. Zapalila sam vrata i ušla unutra bez obzira što je noć. Bila sam besna. Digla sam dvorac na noge. Napolje su istrčali stražari.
-Lukas.
Proderala sam se. Napolje je izašao Lukas.
-Alis.
Za njim je istrčala glupača u bademantilu i donjem vešu.
-Prekinula sam te, pardon vas.
Pogledala sam njegovu novu koja se prestravila samo pogledom.
-Alis, ja... Mama je tako želela.
Krvnički sam ga pogledala.
-Budi muško i reci istinu, pred svima!
Proderala sam se na njega. Svi su nas gledali dok je sve gorelo.
-Lukas pusti je, vidiš da te želi samo zbog para.
Rekla je njegova verenica čija će sahrana biti uskoro. Ja ću je prva zakopati.
-Melita...
Pogledao ju je. Ona je samo klimnula glavom.
-A sad, reci istinu.
Rekla sam. Lukas nije mogao da me pogleda.
-Alis, izgubio bih sve, celo nasledstvo. Otarasiću je se ako želiš.
Rekao mi je nežnim tonom..Lupila sam mu šamar. On me je samo gledao. Počela sam da plačem. Zagrlio me je. Šta je sa mnom. Trebala bih da ga ubijem. Obrisao mi je suze i sklonio kosu.
-Smiri se Alis.
Tiho je to rekao. Kada sam se konačno smirila vatra je prestala da gori. Ušli smo u dvorac svi. Njegova žena ili šta god se nije odvajala od njega. Držao me je čvrsto za ruku. Ušla sam gore u sobu i bacila se na krevet. Gledala sam u sliku. Uzdahnula sam i krenula da se presvlačim. Presvukla sam se i legla. Nisam mogla da spavam. Ne dok je ne sahranim. Neko je pokucao.

Dnevnik dva vampira (1 sezona) ZavrsenaWhere stories live. Discover now