Pozivnica prvi dio ✔

Prvo poglavlje

Teško je biti na poslu i fokusirati se na rad, pogotovo kada znaš da je vani prelijep dan, kao stvoren za šetnju parkom, vožnju biciklom.. ahh
Sanjareći sklopila sam oči na sekundu, ili duže?

'Nika!'

Vrlo dobro poznat glas šefa Andreja odjekivao je uredom. Svi pogledi su bili skriveni iza svojih radnih jedinica, nitko se nije usudio proviriti i vidjeti što se događa.

Svi smo se bojali malog, ćelavog i nadasve debelog šefa Andreja.. bio je smiješan izgledom, ali strog.

'Dda?'

Promucala sam.

'U moj ured odmah!'

Viknuo je i odgegao se do ureda koji je smješten nasuprot moga stola.

Prekrižila sam se prije no što sam pokucala.

Nisam čula slobodno, uđi, naprijed ili slično, no svejedno sam ušla.

Sjela sam na crnu kožnu fotelju i čekala reakciju šefa.

'Spavaš na radnome mjestu??'

Izderao se.

'Ja sam samo..'

'Nika, ovo ti je zadnja opomena, ako želiš ostati na ovom položaju trgni se.'

Kimnula sam glavom.

'Budi sretna što je tvoj otac moj dobar prijatelj inače bi letjela odavno.'

Smrštila sam se.

'Slobodna si.'

Ustao se sa stolice, makar se činilo da i nije jer je iste visine kada sjedi i kada stoji i otvorio mi vrata.

Valentina, plavokosa djevojka, također najbolja prijateljica, stala je pred mene čim sam izašla iz ureda. O ne, njezino klasično davljenje pitanjima službeno može početi, jeeej!

'Šta je bilo Nika? Skoro te proždro očima koliko je bio bijesan.. što ti je rekao?'

Preokrenula sam očima.

'Val, sve ti ispričam poslije, okej?'

Tužno je spustila glavu i pokunjeno otišla do svoga stola.

Kao malo dijete je, zbog toga ju neopisivo volim, poput sestre koju nikada nisam imala.

(...)

'Starci, došla sam vam'

Derala sam se na ulaznim vratima raskošne vile mojih roditelja.

Vrata mi je otvorila ni manje ni više nego majka. Ljuta kao ris. Naravno kada sam se derala, a ona to ne voli.

Poljubila sam ju u obraz pokušavajući se izvući. Nije upalilo.

'Imamo gosta Nika, budi pristojna'

Rekla je hodajući iza mene.

'Tko je došao?'

Pitala sam ulazeći u dnevni.

'Gosp. Liam Bennet, poduzetnik iz SAD-a.'

Gospodin lijepe građe, muževnih crta lica i nadasve zgodan pružio mi je ruku.

Upoznali smo se i sjela sam nasuprot njega.

'Eto, Vedrane sada znate razlog moga posjeta. Ovdje je pozivnica za zabavu koju priređuje moja teta, dođite, povedite i kćer.'

Usudila bi se reći da mi je namignuo, ali neću jer sam možda umislila.

Moja nova priča :)
Vote, komm, share ako vam se svidi :)

Proud-Mommy ♡