DRUGA SEZONA

980 86 29
                                    

Ako ti je do nečega stalo, ako nekoga voliš - pusti ga i ako ti se vrati, tvoj je. Ali ako se ne vrati, znači da ti nikada nije ni pripadao.

***

Zayn's P.O.V

Sneg je zatrpao ovaj grad koji smo toliko voleli nekada. Tek se vidi poneka zgrada, ona najviša i još dve-tri u okolini. Zatvoren u svom stanu, već danima daleko od svih zbog ove mećave, bio sam primoran na razmišljanje o svemu što se desilo. To me je vratilo u prošlost nekoliko godina. Tri godine. Poslednji put sam je video u ovo doba, sećam se, sve je bilo belo oko nas. Jedva smo se provlačili kroz ulice, dok su nam stopala propadala u nanosima. Nije me ni gledala u oči, ne zato što se stidela svojih postupaka. Stidela se mene. I ja sam to dobro znao.

Sve što se desilo onog dana, kada je zapalila stvari preda mnom i otišla bez traga, ostavilo je ogromnu ranu na mom srcu. Znao sam da je otišla Niallu u naručje i da je očekivala njegove poljupce, kako bi je utešio. I nakon nekog vremena, tog poslednjeg puta kada sam je sreo, izgledala mi je zadovoljno svojim životom. Sigurno joj je taj advokat ulepšao sve što je mogao, tretirao je kao kraljicu i činio da se oseća sigurno. Izgledala je zadovoljno, istina, ali nije bila srećna.

Daleko od toga da sam ja bio savršena prilika za nju. Bio sam joj baš poput ove mećave, držao sam je zatočenu i moje prisustvo uništavalo je sve njene snove o idelanom i bezbrižnom životu, ali je barem bila na sigurnom i terao sam loše ljude daleko od nje. Od sebe nisam mogao da je zaštitim, ali moja ljubav je bila nešto neshvatljivo. Retko kad sam je pokazivao, no dok sam ćutao, najviše sam je osećao. Izjedala me je i ispunjavala svaku moju ćeliju.

Tri godine kraj osoba koje nam nisu suđene. Tri godine života koji nije bio život. Lažni osmesi, lažna obećanja. Sve što nikada nisam bio i nisam ni mogao da budem, sve mi se desilo otkako je otišla. A ta dva zelena dragulja, koja su me one noći tako bespomoćno posmatrala, urezala su mi se u pamćenju kao nešto najbolnije što mi se desilo. Taj rastanak je defintiivno bio težak, ali ne i smak sveta, jer uvek postoji druga prilika.

Prilika koju sam sada dobio.

Srce mi lupa kao kada sam bio tinejdžer, pa se samom sebi nasmejem što mi to uopšte pada na pamet. Ona ima svoj život, ja svoj, glupo je što uopšte želim da joj se mešam u sve. Zapravo, pravo je čudo da sve ove godine živimo u istom gradu, a da se nikada nismo sreli. Očekivao sam je u prodavnici kao neku džangrizavu ženu kojoj je dosadno da čeka red, očekivao sam je na trafici kao devojku koja kupuje žvake minut pre nego joj stigne autobus, očekivao sam je u parku, na pešačkom prelazu, očekivao sam je i video sam je svuda. Možda je ipak došao taj trenutak suočavanja sa prošlošću koja je imala veći uticaj na mene nego bilo koja sadašnjost.

„Sudario sam se sa svojim đavolom, ne znam koliko je to dobro. Srešćemo se ponovo, znaš to. Želim da te tada vidim s osmehom."

Kroz glavu mi prolazi ono što sam joj rekao kada sam je poslednji put video. I da, to je presudilo. Nemam više vremena za gubljenje. Mislim da...

Mislim da je vreme da se vratim.

Author's note

Iznenađeni? Znam. Ova priča se naglo završila, a isto tako neočekivano se započela i druga sezona. Iskreno se nadam da niste izbacili ovu priču iz biblioteke i da je niste zaboravili, te da će vam se svideti ono što sam pripremila u daljem pisanju. Očekujem vašu podršku i ukazivanje na svaku grešku koju budem pravila. Hvala vam. Volim vas!

She changed me Where stories live. Discover now