Predator i Lovina - PAUZIRANA!

Luciferova brižljivost

"Sam bila?" pitala je promuklim glasom. Thomas to nije mogao potvrditi. Ta riječ mu nije mogla preći preko usana. Podignula se do njegova vrata uz potišteno stenjanje i zarila mu glavu u vrat. Snažno ga je zagrlila i počela plakati. Thomas je također bio na rubu suza i želio ju je utješiti. Dlanom je polako prolazio niz njezina leđa i tiho je smirivao. Bit će ovo teško razdoblje za njih oboje. 

(...)

Tri mjeseca poslije Elisa se potpuno oporavila i mogla je obavljati sve kućne poslove. Na pregledu su joj rekli da je potpuno stabilna te da su se slezena i jetra potpuno oporavile. I zato je bila sretna, ali istovremeno njezina veza s Thomasom je krenula negdje nizbrdo. Otkako je došla iz bolnice, Thomas je nije taknuo. I sama je navaljivala na njega, željela da ponovno vode ljubav, no on je samo odmahnuo glavom ili rukom i rekao: "Nisi još ozdravila." Zadržavala je tu energiju, bila potpuno naelektrizirana, svakog trena je mogla buknuti poput požara. Bila je pod nekom vrstom stresa. 

I nije znala kako Thomas može uopće podnositi apstinenciju. 

Dok je sjedila na kauču u dnevnom boravku i prebacivala programe na TV-u, nešto joj je doplivalo u misli. Od te tako nebitne i daleke misli, daljinski joj je ispao iz ruku, a istovremeno je željela plakati, razbiti svaku staklenu posudu u stanu i na nekom iskaliti svoj bijes. 

Slika.

Slike.

One slike koje joj je Ravi pokazao. Ona žena... Ona žena koju je Thomas držao oko struka i zaljubljeno je gledao. Bila je svjesna činjenice da je Thomas privlačan te da je uvijek u središtu pozornosti gdje god se pojavi. Muški rod je na njega ljubomoran, ženski sloj bi dao sve da nema Elise. Žene su ljubomorne na Elisu pa zašto onda Thomas ne bi imao još koju kraj Elise kako bi Elisa bila ljubomorna na tu žensku? Došlo joj je da počupa i sebi i njoj kosu, a Thomasa ostavi. 

Trebale su joj te slike. Sad je ona njemu trebala baciti te slike u lice i napasti ga kao što je on nju napao prije par mjeseci. 

Thomas je došao navečer kasno u stan. Elisa je bila budna. Bila je više budnija od bijesa i tuge nego da je popila deset litara kave. 

"Hej, ljepotice", rekao je i poljubio je u glavu. Elisa mu nije ništa rekla. Nastavila je piljiti u televizor. "Što je? Nećeš više ni pozdraviti?" zadirkivao ju je. Prekrasan osmijeh, osmijeh na koji bi pala svaka laka žena, bio mu je na usnama. 

"Gdje si bio?" pitala je hladno. 

"Na poslu."

"Što si radio do ovoliko sati?" 

"Završavao sastanak. Rekao sam ti popodne da ću navečer kasnije nego inače doći jer imam sastanak", rekao je. Odložio je svoju poslovnu torbu na stol, skinuo sako, podigao rukave košulje do nadlaktica otkrivši time koliko su mu žile nabrekle.

"S kim si bio na sastanku?" pitala je. 

"Zar se igramo detektiva i kriminalca?" ponovno ju je zadirkivao. Elisa ga je ošinula pogledom i ustala se s kauča. Thomas je primijetio taj pogled i mrvicu se namrštio. "U čemu je problem, Elisa?"

"Gdje su slike?" pitala je. E, sad se pošteno namrštio. Iznad glave su mu se vrtjeli upitnici. 

"Kakve slike?" pitao je zbunjeno. Na njezinom licu je vidio da je ljuta, a oči su joj bljuvale vatru. 

"Slike na kojima me varaš! Ravi mi je pokazao te slike. Grlio si neku ženu! I kladim se da niste bile u javnosti da bi je poševio na sami očigled!" buknula je. Sad je tempirana bomba puknula. 

Sjetio se tih slika. Te slike su bile u njegovom sefu. Poželio se nasmijati i sve joj objasniti, no znao bi da bi time samo pogoršao situaciju. Otišao je u radnu sobu, izvukao slike iz sefa i vratio se. 

"Na ove slike misliš?" pitao je s čujno opuštenim glasom i vidno nasmijanim licem. Dao joj je slike. Prešla je pogledom preko njih i rekla: "Da. Tko je ta žena?"

"To si ti, Elisa", rekao je opušteno. Uz silan bijes postala je zbunjena. 

"Ja?" Njegove sive oči bile su potpuno opuštene, usudila bi se čak reći i nasmijane. 

"Fotošopirane su. Odradili su dobar posao na time slikama da je čak i informatičarima teško bilo maknuti sliku. Ali, Elisa", prišao joj je, "to si ti na slici. Zaboga, zašto bih ja grlio i ševio neku drugu kad to sve mogu raditi s tobom?"

Ona se instinktivno odmaknula od njega. "Kako da znam da sam to ja?" Popustila je s bijesom. Sad je bila samo ljuta i zbunjena. 

Ponovno je otišao u radnu sobu i izvadio prave slike. Vratio se i pružio joj ih. Uzela ih je i gledala. "To smo ti i ja kad smo bili na mojoj poslovnoj večeri prije tri i pol mjeseca, Elisa. Nosila si tu ljubičastu haljinu, kosa ti je bila podignuta u strogu punđu. Zaboga, mogu ti i reći kakvo si rublje nosila te večeri."

Polako se prisjećala. Te večeri su stvarno išli na njegovu poslovnu večeru. Povod večeri bio je proslava njegova dobro sklopljena poslovnog ugovora. I te su večeri večerali s njegovim poslovnim partnerima. Zauzeli su jedan veliki okrugli stol. Ona je te večeri nosila dugačku ljubičastu haljinu na tanke naramenice. Kosa joj je bila skupljena u punđu te nije ostavila nikakav dojam lake žene koju Thomas samo jebe. 

Još je gledala u slike dok je po glavi gruntala. Ako mu sad kažem da je u pravu, ne mogu uopće zamisliti što će tražiti da mu se odužim, ali znam da seks neće tražiti, mislila je. 

"Ali to i dalje ne opravdava činjenicu da me ne želiš dotaknuti. Već mjesec dana ti pričam da sam u redu. Da je doktorica rekla da se smijemo seksati, a ti to uporno ignoriraš. Jedini razlog zašto to radiš jest taj da imaš ljubavnicu kojoj to radiš." Govoreći to, gledala je u njegove sive oči. Mogla se zakuniti da mu je hladnoća pomiješana s nevjerojatno zlobnom vatrom buknula u očima. Osjetila je pomak svoje duše i svih svojih pohotnih demona kako su se negdje sakrili. 

"Znaš li ti, Elisa, što si sad rekla?" pitao je hladno, kontrolirano. U njegovim sivim očima više nije bilo smiješka. Sad je ondje bio samo zloban i ozbiljan pogled. Zadrhtala je pred njime. Slike su se pomaknule u njenim rukama, a potom su pale na pod. 

"Znaš li koliko mi malo nedostaje da potpuno raspolovim tvoje tijelo?" nastavljao je. Radio je korake prema njoj. Ona se jednako tako pomicala unatrag. Drhtala je pred takvim glasom. Ne sjeća se kad ga je zadnji put čula takvog. 

"Znaš li koliko me ljuti tvoje nepovjerenje?" pitao je. Dotaknula je zid stana. Naslonila je dlanove na hladan bijeli zid. Njezino tijelo već je počelo reagirati. Dolje se potpuno ovlažila, a bradavice su se ukrutile. 

Stajao je samo milimetar od njezina tijela. Osjetila je njegovo duboko disanje na svojoj koži lica i vrata. Osjetila je čak i njegovo buđenje. Osjetila je kako mu je čitavo tijelo bilo napeto. Osjetila je njegovu kontrolu. Osjetila ga je onakvog kakvog ga je poznavala. 

"Smisli sigurnosnu riječ", rekao je kroz zube. Mirno je gledao u njezine zelene oči dok su se u njemu svi demoni trgali, režali, grizli, tukli da dotaknu njezine demone. 

"Anđeo", promucala je prvu riječ koja joj je pala na pamet. Na njegovom licu nije mogla ništa iščitati. Niti njegov sljedeći pokret, riječ ni pomak. 

Obadvoje su teško disali. Elisa možda još teže, on kontroliranije, ali svakako teško. I samome mu se bilo teško kontrolirati. 

"Zapamtit ćeš ovu noć, Elisa, i svaki put kad pomisliš da sam te u stanju prevariti, sjetiti ćeš se ove jebene noći i shvatit ćeš da si u krivu", govorio je hladnim, zlobnim, opasnim glasom. Cijela njezina unutrašnjost se tresla. 

Kimnula je glavom. 

Čvrsto i mirno s žarom je rekao: 

"Sad, na koljena!"

____________________________________________________

Apsolutno ne mogu pronaći riječi kojima bih Vam se zahvalila što čitate moju priču. Hvala Vam na svakom komentaru i voteu. 

Hvala Vam!

Volim Vas!