Predator i Lovina - PAUZIRANA!

Luciferova brižljivost

Biti džentlmen ne može svatko. Netko smatra da treba imati majku kraljicu koja bi svog sina naučila pravim manirima. Netko shvati da biti džentlmen ima svoje prednosti nad pravim ženama. 

A netko postane džentlmen zbog žene koje voli više od života. 

Elisa se nasmijala dok joj je Thomas otvorio vrata stana i uveo je unutra. Istog trena joj je pritekao u pomoć i odveo je do kauča. "Thomase, ali stvarno. Dobro sam i mogu se sama kretati", rekla mu je nakon što je sjela. 

Thomas joj je popravio jastuke i pitao je: "Želiš li još što? Jesi li možda žedna? Gladna?" 

"Želim da se ti smiriš i odahneš na trenutak", rekla mu je. "Dobro sam."

"Stvarno si dobro?" provjeravao je. Nije namjeravao prestati s tetošenjem. Namjeravao ju je potpuno razmaziti. "Jesam. Sad, dođi ovdje i sjedni kraj mene. Predugo sam bila bez tvog dodira", rekla je. Samo je spustio torbe na sredinu stana i prišao joj. Nježno ju je naslonio na svoja prsa. Ona je tiho zastenjala dok se ispravljala. 

Zaplela je svoje prste s njegovima i pogledala torbe i vrećice koje je ispustio na sredini stana. Takvog Thomasa još nije upoznala. Bio je tako brižan, zabrinut. Nije mislila da jedan hladnokrvni, brutalno iskreni seronja može biti tako uglađen, brižan i nježan gospodin. Nasmijala se i vratila pogled u njegove sive oči. 

"Onda koliko si čekao da se probudim?" pitala je. 

"Predugo. Mjesec dana nisam bio ovdje u stanu", rekao je. 

"Mjesec dana?" 

Kimnuo je glavom. "Prebacili su te iz Orleansa ovdje u bolnicu. Čitava moja tvrtka, poslovni partneri i organizacija je donosila cvijeće, košare, voće, slatkiše."

"Organizacija? Kakva?" namrštila se. 

"Glavni sam ravnatelj tajne organizacije Zeusovo oko", rekao je. 

"I što ta organizacija točno radi?" pitala je. 

"Hvatamo jako loše kriminalce. Ljude koji su na međunarodnim tjeralicama, Interpolovim listama i slično i odgovaram direktno predsjedniku", rekao je. Ona je razjapila usnice. 

"Zašto mi to nisi rekao?" ozbiljnije je pitala. 

"Vodio sam se s onim što manje znaš, bolje za tebe", rekao je.

Išla je glavom lijevo-desno u znak neslaganja s njime. Mrsio joj je kosu i nježno je gledao. 

"Doktorica u Orleansu mi je nešto rekla", rekao je tiho. Nije znao kako će joj reći tu vijest i nikako nije mogao predvidjeti Elisinu reakciju. Možda joj to sad ne bi trebao uopće govoriti, ali više joj ništa ne može tajiti. Doktori u bolnici su rekli da se oporavila, no da bi trebala paziti da se ne napreže. Ništa teško ne smije dizati i trebala bi se na neko vrijeme izolirati od galame, stresa i nerviranja. 

"Što?" pogledala ga je velikim zelenim očima. Imao je u glavi sliku kako je njihovo ne rođeno dijete trebalo izgledati nakon devet mjeseci. Maleno klupko čovjeka kojeg bi ona držala u svojim rukama i to klupo bi ih gledalo velikim zelenim očima. Njezinim očima. Srce mu je odmah jače zakucalo.

"Rekla je da si bila trudna pet tjedana", rekao je. Polako je odmaknula pogled od njegovog i pogledala prema prozorima. Dlan joj je pao na trbuh. Nježno, na majčinski način je pomicala prste. Srsi su ga prošle niz kralježnicu. 

Oči su joj se napunile suzama. Trebala je biti majka. Trebala se veseliti skorašnjoj ulozi majke. Trebala se veseliti da će maleno klupko držati u svojem naručju.