Emulgianto

292 28 18
                                    

Mjesec je preuzeo vodstvom nad suncem kad se to dogodilo, kad je Harry odlučio ustati iz kreveta, uzeti Plašt nevidljivosti i Mapu za haranje te se odmaknuti od svega.

Ovaj dan ga je iscrpio, sama pomisao na to da se u njemu nešto čudnovato događa čim vidi Malfoya ga je prestravljivala jer je on bio Malfoy, on je Slytherin, on je njegov neprijatelj, a ne netko zbog koga bi se trebao osjećati tako nervozno i tako obeshrabreno.

Sve to ga je umaralo, htio se povjeriti svome krsnome kumu, Siriusu, ali ne bi mogao, kako bi mu to objasnio?

Dragi Siriuse,
pa, ovih dana se osjećam čudno u Malfoyevoj blizini, nekako mi to godi, ali ga ujedno želim zadaviti golim rukama. Što se događa sa mnom?
Voli te,
Harry

Donio je odluku da će izbjegavati Malfoya kad god može, a taj osjećaj je opravdavao time da želi biti u njegovoj blizini zato da ga zadavi i zbog svoje mržnje prema njemu. To mu je bilo jedino prihvatljivo objašnjenje.

Odlučio je ipak ne izolirati se od ostatka čarobnjačkog svijeta i tamo provesti noć, već je sjeo na prozor gryffindorske kule i gledao u nebo.

Gledao i razmišljao.

A onda mu se učinilo da vidi nekakvu pernatu loptu - to je bila sova...
Što se više približavala, to je njena slika bila jasnija, mogao bi se kladiti da je to bila Malfoyeva sova.

Ali ona je letjela prema njemu, kakve veze Malfoyeva sova ima s njim? Zar mu je Malfoy uputio pismo? U ovo doba noći?

Odjednom je zasljepljujuće crvena svjetlost pogodila sovu, a ona kao da se izbezumila, pismo joj je ispalo iz kljuna, a ona je padala.

Aresto Momentum prošapće Harry da je zaustavi u padu. Bila to Malfoyeva sova ili ne, nije htio da se tako ozlijedi. Pogledao je dolje, nikoga nije vidio. Netko je htio izbezumiti sovu, vjerojatno je taj netko mislio da je to Harryjeva sova budući da se zaputila u gryffindorsku kulu, a bila je snježna.

Pogledao je pismo u svojoj ruci koje je uhvatio kad ga je sova ispustila. Ono je bilo zamotano u koverti.

Otvorio ju je.

Bio je to jedan lijep, uredan rukopis za kojeg je pretpostavio da je pripadao ženi, vjerojatno njegovoj majci.

Draco, sine
pišem ti ovo jer smo imali dogovor da ćemo nastaviti o onome putem pisma, ali za slučaj da nitko ne presretne sovu, a pišemo o ovakvim temama, koristi se šiframa.
Od tebe tražim samo objašnjenje za ono, jer tvoj otac možda nije primjetio da te nije bilo tad u šatoru, ali ja jesam.
Želim odgovore, za to Lucius neće saznati.
Ti da više nikada išta slično nisi napravio, tko zna što se moglo dogoditi.

Voli te
tvoja majka

Sklopio je pismo u ruci i gledao u zadnje dvije riječi: tvoja majka.
Što bi dao da njegova majka može to napisati, da ga voli, da ga upozorava. U jednu je ruku bio ljubomoran na Malfoya što ima nekoga tko mu može napisati da mu je majka i da ga voli kao majka, a on to nije imao.

Međutim, ti osjećaji su odmah izblijedili, na njihovo mjesto je došao osjećaj uzbune: za slučaj da nitko ne presretne sovu, a pišemo o ovakvim temama, koristi se šiframa.
Razmišljao je o tim riječima...što se moglo nalaziti iza njih?

Odlučio je ne razmišljati sada o tome, već to spomenuti Hermioni i Ronu u jutro, kad će biti bistra uma.

Svanulo je, a Harry se pronašao kako leži na dvosjedu u gryffindorskoj društvenoj prostoroji, pokriven Plaštom nevidljivosti. Samo se nadao da ga nitko neće ovako vidjeti.

Harry Potter I Zmaj Sivih OčijuWhere stories live. Discover now