Love actually » h.s.

Chapter 74.

"In a room full of art I'd still stare at you."

Ellie's P.O.V.

"Vjenčali smo se." Kaže Harry, te u blagovaonici nastupi neugodna tišina. Svi gledaju u nas dvoje sa potpunim šokom na njihovim licima.

"Vi ste što?" Haryjeva i moja mama poviču, ustajući na noge. "Zezate se, zar ne?" Upita Gemma sa nadom u glasu, k vragu ovo sve je bila jako loša ideja.

"Vjenčali smo se." Potvrdim Harryeve riječi, te se ustanem i uhvatim Harryjevu ruku i isprepletem naše prste. Harry ostavi poljubac na mojoj glavi.

"Kada?" Upita moj otac, koji izgleda puno više smirenije od moje majke. "Zašto pobogu?" Upita mama ljutito gledajući prema meni, sigurno je razočarana, ali me tako boli briga.

"Jučer," odgovori Harry mojem ocu, čvrsto stisnem njegovu ruku jer primijetim nervozu kod njega. "Zato što smo se htjeli vjenčati." Odgovorim mami na pitanje i slegnem ramenima.

"A zašto mi nismo znali za to?" Upita Anne, i mogu reći da je ljuta. I po njezinom glasu, i po ljutom izrazu lica.

"Zato što bi nas spriječili, znam to." Kaže Harry, i u potpunosti se slažem sa njime. "A ionako ćemo raditi vjenčanje za obitelj i prijatelje, kada rodim." Nadovežem se na Harryjevu rečenicu.

"U kurac, vi ste se stvarno vjenčali." Prokomentira Thomas, koji se očito jedini zabavlja situacijom ovdje. Gemma ga trkne u rebra, pošto ne voli kada netko psuje.

"Thomas, pričali smo nešto." Upozorim ga, na što preokrene očima.

"I vi ste se stvarno vjenčali, a da za to apsolutno nitko ne zna?" Upita nas Matt, koji blijedo gleda u nas, još uvijek ne vjerujući.

"Pa da," kaže Harry potvrdno, "Zapravo, za to su znali jedino Louis i Eleanor, kao kumovi, i naravno matičar." Nadoda Harry, te skrene pogled na mene i nasmiješi mi se.

"Znači njih dvoje su vam važniji od vlastitih obitelji?" Upita moja majka, pokušavajući se suzdržati da ne počne vikati tu na nas. Znam je predobro, i znam da kipi unutar sebe.

"Što ste vi zapeli za to toliko?" Upita Thomas, "Mladi su i ludi, učinili su to iz ljubavi, očito je. U čemu je toliki problem, Mitchell?" Nastavi Thomas posebno naglašujući ime majke, gledajući prema njoj.

"Problem je u tome da najbližim i najbitnijim ljudima u njihovim životima." Odgovori mu mama, ali ne gledajući u njega već u nas.

"Hajdemo iskreno," započnem, "Da li bi nas podržali i dozvolili ako bi vam rekli da ćemo se vjenčati u tajnosti? Za što će znati svega par ljudi." Upitam ne samo mamu, nego sve u ovoj prostoriji.

"Ako bi ste vi bili sretni sa takvim vjenčanjem, tko sam ja da stanem na put dvoje zaljubljenih osoba." Kaže moj tata, kojem sam zahvalna do nema na ovome. Pokloni mi veliki osmijeh, na što mu uzvratim.

Nakon toga nastupi tišina u prostoriji. Nitko ne progovara, kao ni to da nitko ne gleda u nas već izbjegavaju naše poglede. Što mi dadne do znanja što zapravo misle o mojem pitanju.

"Tata, hvala ti na ovome, i zbilja to cijenim što želiš da ja budem sretna. Pošto vidim da ovdje nitko osim tebe ne želi da nas dvoje budemo sretni." Kažem, i izmaknem stolicu, prije nego što napustim stol pogledam sve osobe za ovim stolom. Te brzim korakom napustim blagovaonicu.

Harry's P.O.V.

Gledam po prostoriji nadajući se da će bar netko bilo što reći poslije Ellinog oca. No nažalost potpuna tišina, ne uključujući naše disanje, još uvijek vlada blagovaonicom.