Volim te zbogom (Elounor)

3

"Sve sam zasrao Eleanor. Sve. Onog dana kad sam te pustio..." - u glavi joj se stalno navljala ta njegova izjava.

Poželjela mu je sve sasuti u lice. Reći mu koliko ju je povrijedio sa svime, ali nije. Jednostavno je pustila sve to. Znala je da je među njima sve gotovo i da su i jedno i drugo nastavili dalje i ova noć neće to promijeniti.

Umila se, uzela je posudu i uputila se natrag. Pripremiti će mu posudu ako bude povraćao i čaj da ne dehidrira, a onda će otići i pokušati će zaboraviti da se ova noć dogodila.

"Skuhat ću ti čaj." - izgovorila je spuštajući posudu pored njegovog uzglavlja.
"Znaš gdje je posuđe." - uzvratio je opet se smješeći se. I ovaj put ga je izignorirala i pripremila je čaj, njegov omiljeni.

Spustila je šalicu na stolić pored njega, a onda je s fotelje uzela svoju torbicu i jaknu.

"Gdje ideš?" - upitao je s dozom negodovanja.
"Odlazim. Imaš sve, sve sam pripremila, a sada odlazim."
"Ne, El, ne idi molim te." - postao je očajan, a ona nije znala što da učini.
"Louis moram. Nemam snage biti tu i slušati tvoje priče za koje je prekasno." - izgovorila je iskreno susprežući suze.
"Šutjeti ću, kunem se, samo molim te ostani. Molim te El. Samo večeras." - izgledao je iskreno i očajno na neki način.
"No dobro." - uzvratila je nervozno spuštajući torbicu i jaknu na isto mjesto. - "Ali samo dok ne zaspeš."
"Dogovoreno." - uzvratio je smješeći se. Za razliku od Eleanor koja je držala pognut pogled on je bez srama gledao u nju.

Začula je vibraciju mobitela, a kada ga je uzela u ruke vidjela je pet propuštenih poziva i jednu poruku. Zanemarila je pozive i pročitala je poruku koju je dobila od Maxa.

Hej brinem se. Samo mi javi da si dobro ❤

Dobro sam, ne brini. Sve je u redu :-*

Kratko je odgovorila i izignorirala je sljedeću poruku koju joj je poslao.

"Odgovori dečku. Sigurno brine." - Louis je pomalo mrgudno i sarkastično rekao.
"Ne, on.. To nije tvoj problem." - odgovorila je također ljutito. Htjela je reći da on nije njen dečko, ali tko je on da mu se opravdava.

Max i ona nikada nisu bili zajedno iako su fanovi i mediji pričali drugačije. On je samo prijatelj koji je cijelo vrijeme bio uz nju i znao je koliko je patila.

"Samo kažem.'' - podignuo je ruke u zrak u znak obrane. - " Ne želim se svađati."
"Ni ja to ne želim i zato je najbolje da ni je komuniciramo."
"U redu, šutim." - opet podigne ruke u zrak. - "Samo nemoj otići." - zvučao je pomalo očajno u tom trenutku.

I ona se osijećala tako, možda čak i gore. Bojala se biti pored njega. Čudila se kako se sve među njima okrenulo. Nekada se osijećala tako sigurno uz njega, a sada se plašila. Više se plašila same sebe. Plašila se da će opet proživljavati sve one neprospavane noći što je provodila kada su raskinuli.

Trgnula se iz misli i pogledala je prema njemu. Spavao je tako mirno i spokojno. Nije ni slutila da je to prvi put otkako su se razišli.

Uzela je jaknu i torbicu i tiho se iskrala iz stana još jednom pogledavajući u njega. Koliko god se bojala biti uz njega bojala se i otići. Željela je ostati pored njega i promatrati ga cijelu noć, ali znala je da bi joj to moglo samo naštetiti.

Zavukla je ruke u džepove svog smeđeg kaputa i nastavila je hodati pustim londonskim ulicama ostavljajući iza sebe Louisa i sve što ju je vezalo za njega. Pitala se zašto se sada pojavio u njenom životu. Baš sada kada je krenula dalje i kada se pomirila sa svime. Smatrala je da se život izruguje s njom jer nikako nije mogla to drukčije shvatiti.

Oboje su krenuli dalje, on je krenuo dalje i ona se pomirila s tim, ali uvijek je nailazila na neke podsijetnike. Kao da ju namjerno uhodi. Sjetila bi ga se i zbog obične šalice kave iz Starbucka, zbog obične dukserice s logom Adidasa ili Vansa. Sve ju je tako prokleto podsijećalo na njega.

Nije ni shvatila kada se pojavila pred vratima svoje zgrade. Lagano je otključala ulazna vrata i uputila se prema svom stanu. Kada je ušla unutra ponovno je osijetila toplinu koja joj je toliko prijala. Skinula je kaput i zavukla se pod prekrivač na kauču. Uzela je mobitel i vidjela je par poruka i propuštenih poziva. Većina je bila od Maxa. Nije imala volje za razgovor te je samo poslala kratku poruku kako bi mu rekla da je stigla kući i da ne treba brinuti.

Koliko god se željela boriti protiv vlastitih misli nije mogla. Opet je njima vladao samo on. Nadala se da je dobro i pitala se zašto je u onakvom stanju. Promatrala je njegove slike po društvenim mrežama i činio se sretan. Često puta je uhvatila samu sebe kako pregledava njegov profil na Instagramu ili Twitteru. Nakon par mjeseci se odlučila da ga prestane pratiti, ali uzalud. Opet je odlazila i promatrala sve što se događa s njim. Činio se sretan s tom djevojkom, Danielle. Zašto je onda bio u onakvom stanju?

Nije ni slutila da je sve to zbog nje. Smatrala je da nije toliko posebna da je i dalje pamti i da pati radi nje, ali bila je tako u krivu. Za njega je bila i ostala posebna.

Udobnije se smjestila i pokušavala je zaspati i zaboraviti ovu večer. Ona je za njega bila prošlost, a i on za nju i tako treba i ostati.

(a/n) Kao što sam i obećala novi nastavak je tu :) Nadam se da vam se dopada ;) Hvala na svim komentarima i podršci ❤ Najbolji ste ❤