Volim te zbogom (Elounor)

2

Ušla je u ženski toalet snažno zatvarajući vrata. Naslonila se rukama na jedan od umivaonika jer je imala osijećaj da će se srušiti. Ni u najluđem snu nije mogla ni zamisliti da će ga sresti tu. Nakon prekida je napravila plan mjesta na koja može i ne smije ići. Imala je takozvane Opasne zone. To su bila mjesta gdje bi ga mogla sresti, a ovaj klub nije bio jedan od tih mjesta, ali očito nije bilo pravila. Možda zvuči ludo što je to radila, ali on je imao čitav svijet za pobjeći, a ona je imala samo taj grad koji je postao tako malen u tim trenutcima. Izbjegavala je sva mjesta na koja su zajedno išli, sve ulice kojima su prolazili, pa čak i kafiće u kojima bi rijetko popili piće. Jednostavno nije mogla podnijeti ni vidjeti ništa što ju je asociralo na njega. Samo jedna sitnica je bila dovoljna da je slomi, a to si nije mogla ni željela priuštiti.

Ali sada je sve bilo uzalud jer on je bio tu, samo par metara od nje. Osjećala se čudno. Ni sama nije mogla opisati kako, ali znala je da joj nije svejedno.

Podignula je glavu i pogledala se u ogledalo. Izgledala je prestrašeno, blijedo, bolesno. Umila se i popravila je šminku, a onda se pred ogledalom pokušavala dovesti u red.

"Smiri se. Možeš ti to." - hrabrila je samu sebe, ali u dubini sebe se nadala da ga neće sresti i da je već otišao.

Duboko je udahnula, otvorila je vrata i uputila se natrag do svog stola, ali samo par koraka dalje, pored ulaza u muški toalet, Louis je ležao na podu.
Šokirala se kako izgleda. Bio je blijed, ošamućen i vidno pijan, ali nimalo sretan i nasmijan kao prvi tren kad ga je vidjela.
Par trenutaka ga je zbunjeno gledala, a onda mu je bez ustručavanja pokušala pomoći.

"Louis, jesi dobro?" - dozivala ga je, ali nije reagirao. Opalila mu je pljusku kako bi došao sebi i to ga je i trgnulo iz bunila.
"Eleanor?" - pogledao je u nju podžući kosu s očiju. - "Jesi to ti?"
"Da, ja sam."
"Umro sam? Jer ovo je moguće samo u Raju."
"Nisi umro samo si pijan kao stoka." - mrzovoljno je odvratila pokušavajući ostati hladna na njegove slatke riječi. - "Hajde ustani."

Uzela ga je pod ruku i uz dosta muke uspjela ga je postaviti na noge.

"Nasloni se na mene." - rekla mu je stavljajući njegovu ruku oko svog ramena.

Laganim i nespretnim koracima se uputila prema izlazu zajedno s njim.

"Eleanor." - Max je dozvao zbunjeno gledajući u njih dvoje. - "Što radiš to?"
"Pomažem mu."
"Nakon svega? Zašto to činiš?" - pokušavao joj je dati do znanja da čini glupost. - "Ima prijatelje pa nek mu pomognu."
"Da, prijatelje koji su mortus pijani baš kao i on."
''Stvarno ćeš to učiniti?" - upitala ju je Lena, jedna od prijateljica.
"Da. Mislim da nakon svega što smo prošli zajedno ovo moram učiniti." - odgovorila je iskreno čvršće pridržavajući Louisa koji je samo gledao u pod pokušavajući se barem malo održati na svojim nogama.
"Trebaš pomoć?'' - Max je upitao iskreno joj nudeći pomoć iako mu Louis nije bio previše drag zbog svega što je priuštio Eleanor.
"Mogu sama." - kratko je nadodala i nastavila je put prema vani.

Nakon poduže muke napokon su izišli i osijetili svježi zrak. Posjela ga je na klupu ispred kluba, a onda je pozvala taksi koji se u manje od pet minuta našao pred klubom. Teškim mukama ga je posjela u automobil, a onda je vozaču dala dobro poznatu adresu na kojoj je do prije par mjeseci i sama živjela. Bojala se ići tamo, užasno se bojala, ali sada nije bilo povratka.

"Hvala ti." - Louis je tiho šapnuo, a onda se naslonio na njeno rame i zaspao.

Osijećala se čudno zbog njegovog dodira i njegove blizine, ali nije ga htjela odgurnuti da ga ne probudi, a zapravo na neki način ga i nije htjela maknuti od sebe. Prstom je lagano pomaknula njegovu kosu s očiju i promatrala ga je kako mirno spava.

"Gospođice." - trgnuo ju je vozačev glas i shvatila je da su već došli. Uzela je torbicu i pružila mu je novac. - "Zadržite ostatak."
"Hvala." - uzvratio je s osmijehom spremajući novac u pretinac. - "Trebate pomoć?" - upitao je ljubazno pogledavajući na Louisa koji je i dalje bio nesvjestan zbog alkohola.
"Ne, u redu je. Hvala vam." - odbila je pomoć iako je znala da će se namučiti s njim.

Prebacila je torbicu preko sebe, izišla je iz automobila, a onda je otvorila druga vrata i teškom mukom ga je izvela iz automobila. Izvula je svoje štikle kako bi lakše hodala. Opet je prebacila njegovu ruku preko sebe i polako se uputila prema liftu u zgradi. Otvorila su se vrata i ušli su unutra i pritisnula je dobro poznati broj. Lift se uskoro zaustavio na izabranom katu i samo par koraka ih je dijelilo do stana.

"Louis, gdje ti je ključ?"
"Nemam pojma." - pretrpavao je džepove teturajući u mjestu, a kako ga nije nalazio sve više se smijao.
"Stoj tu." - rekla mu je zapovjednim tonom, a onda je zavukla ruku pod sandučić i pronašla je rezervni ključ.

To mjesto su zajedno izabrali jednom nakon što je ona izgubila ključeve, a Louis je bio na turneji. Morali su obiti bravu i postaviti novu. Tada su se dogovorili da će imati rezervni ključ kako se to ne bi opet ponovilo.

"Sjećaš se?" - upitao je sa smiješkom.
"Da." - kratko i nezainteresirano je dobacila otključavajući vrata stana.

Louisu je bilo jasno da ga izbjegava. Njega i svaki kontakt s njim. Iako je bio pijan jasno je vidio da ga nikada nije pogledala u lice u trenutku kada bi on promatrao nju.

Ušli su unutra i Louis je odmah legao na kauč duboko uzdišući. Alkohol je činio svoje i glavobolja i mučnina su već bili prisutni.
Eleanor se kratko osvrnula po stanu koji je u njoj izazivao mnoštvo različitih osjećaja. Sve je bilo na svom mjestu baš kao onog dana kada je otišla. Sve je ostalo isto. Samo su nedostajale njihove zajedničke fotografije koje su bile posložene na polici.

"Zašto si pio?" - upitala je zabrinutim glasom promatrajući ga kako se muči.
"Jer je moj život kaos. Sve sam zasrao Eleanor. Sve. Onog dana kad sam te pustio..."
"Prestani." - opomenula ga je jer nije bila sposobna raspravljati o svemu. Nije bila spremna ni dovoljno snažna za to. Ustala je s kauča i uputila se prema kupaonici.
"Gdje ćeš?"
"Idem ti po nekakvu posudu. Trebati će ti." - kratko je odgovorila ne usuđujući se pogledati ga u oči.

Ušla je u kupaonicu pri tome zaključavajući vrata. Naslonila se na njih i čudila se sama sebi jer sve ovo radi. Bojala se susreta s njim, a sada je tu, u njegovom stanu i brine za njega.

(a/n) Pošto dosta toga imam napisano za ovu priču ne želim vas mučiti tako da predugo čekate ;) Nadam se da vam se dopada nastavak ;) Hvala za sve <3 Najbolji ste :)