Zapis 2 - Kada te knjiga pogodi, pa imaš tsunami osjećaja...

336 30 27
                                    

15. 12. 2015

Okej, jedna fascinantna stvar kod mene je sljedeća:

Studiram ekonomiju. Četiri godine sam proveo u ekonomskoj školi. Podrazumijeva se da bih trebao razmišljati ekonomski - znate ono, znati upravljati novcem? Resursi oskudni, želje neograničene shit?

Stvar je u tome da meni novac, jednom kad dođe u ruku, isto tako i nestane poput zrnaca pijeska.

Ljudi se pitaju zašto. Zbog knjiga. Prema mojim izračunima, vrijednost moje police premašuje 10 tisuća kuna. Približno 1500 eura. To je ekvivalentno jednom dobrom računalu, mobitelu i dva, tri para cipela. U tih deset tisuća kuna sadržana je vrijednost koju sam mogao potrošiti na beskonačno mnogo drugih dobara.

Ali ja sam odlučio taj novac preusmjeriti na knjige. Moja nona meni kaže, znate, da njoj ne smeta što toliko novca trošim na knjige jer, da ju citiram, ''Ja znam da ih ti obožavaš i da će tebi one trajati, možda će čak i prijeći u ruke tvojoj djeci...''

Kapa dolje, nona, jer jedino ona očito razumije zašto ja toliko oskudnog novca trošim na nešto što bi nekome bila ''glupost''. Zato jer je soba bez police za knjige jednaka čovjeku ogoljene duše, stan u kojem nema naslaganih knjiga stan je koji je za mene praktički ucrvano truplo izvučeno iz dubokog mulja neke rijeke. Kupujem ih zato jer obožavam samo pogledati na svoju policu i osjetiti onaj trenutak mira, jer znam da će one ostati čak i kada ljudi iz mog života odu. U njima se mogu izgubiti - isto kao što i volim roniti, jer kada svojim tijelom uronim ispod površine mora osjećam se kao da sam sam, i smiren, i da sam na nekom drugom svijetu gdje je sve tiho i jednostavno. Zato se nemojte obazirati ako Vam netko njurga zbog toga što novac trošite na knjige. Za razliku od udžbenika koji su suhoparne knjižurine ispunjene većinom nebitnim stvarima (pogledajte prijašnji zapis, spomenuo sam da se borite za diplomu, ali ne zanemarite svoje pravo znanje), knjige Vam pružaju upravo ovo spomenuto u zagradi - znanje. Zbog toga, one su najbolja investicija.

Postoji jedna knjižara u gradu u kojoj kupujem u većini slučajeva, a u njoj ima jedna starija prodavačica. Znate koliki sam ovisnik o kupovini knjiga kada me ona zapamtila. Z A P A M T I L A. Prodavači dnevno vide stotine, ako ne i tisuće ljudi, a u tom moru mene je ta srdačna žena zapamtila i svaki put kada dođem po novu kolekciju, ona me dočeka srdačno se osmijehujući. Da stvar bude bolja, na neki mi je način ona postala poput tete-prijateljice, kojoj ne znam ime, ali znam da svaki put kada dođem da će me dočekati i, neizostavno, preporučiti mi neki naslov koji bi se meni mogao svidjeti. Realno gledajući, da nije bilo nje na mojoj polici se ne bi našla cijela kolekcija od Zafona. Isto tako, bez nje ne bi odlučio kupiti Harper Leeov poznati klasik ''Ubiti pticu rugalicu'' koju sam prošli tjedan uspio ugrabiti kao zadnji primjerak (u drugoj knjižari. Mrgodna prodavačica mi je rekla da ne zna otkud je uopće taj primjerak i da se ne sjeća kada je zadnji put netko uopće i tražio tu knjigu. Iskreno, tu ženu ne volim jer je premrgodna okružena knjigama).

Anyhow, jednom sam došao u tu knjižaru kod svoje srdačne tete-knjižničarke (zovem ju tako jer je ona meni više od prodavačice, ona je baš knjižničarka koja poznaje te knjige bolje i od mene, izgleda) i nasmiješio sam joj se, te ju upitao za pomoć. Uvijek kada kupujem knjige sa sobom nosim popis knjiga koje moram kupiti. Ona je preuzela taj popis i našla mi ''Prvi posljednji poljubac''. I sve je ovo prije zapravo bio samo uvod u pravu bit zapisa.

Postoje neke knjige koje su toliko duboke, toliko se udubiš u svaku riječ, analiziraš, detaljiziraš, crtaš u glavi likove, mjesta, događaje, živiš kroz oči likova da, jednom kada završiš knjigu, zaklopiš ju i ne znaš što ćeš sa svojim životom.

Flatline. Tako se ja upravo sada osjećam, dok pored mene zaklopljena leži ta predivna, strastvena, melankolična knjiga koju sam završio čitati prije pola sata..Prošlo je pola sata, ali monitor u bolničkoj sobi i dalje pokazuje kako su moji otkucaji ravna linija.

Zapisi iz ShadowBearerova domaWhere stories live. Discover now