Otkad znam za sebe, živim u domu i doživjela sam puno nepravde i mržnje. Djeca u domu bez roditelja su tako hladnokrvni i bez imalo ljubavi i topline u sebi. Kao mala stalno me je neko od odraslije djece u domu maltertirao. Nisam imala pravo ni na djetinjstvo. Nitko se nije ni potrudio zamisliti kako je meni, a bilo mi je najteže. Iako nisam imala roditelje, nisam mrzila nikoga i nisam bila bezosjećajna kao ostala djeca u domu. Bila sam povučena i ostala sam svoja. Ali to me slomilo sve, jer opet sam ostala sama na svijetu bez ikoga.
Nakon patnje u domu, sa 16 godina me udomila jedna imućnija obitelj. Na razgovoru u domu su bili tako dragi prema meni, no, čim sam došla u njihovu kuću već sam pokupila par pljuski od takozvanog oca i to bezveze. Mrzili su me. I u tom trenu mi nije bilo jasno zašto su me posvojili ako me mrze. I u tom trenu odgovor mi se stvorio pred očima. Ja sam ovdje posvojena kao sluškinja. Maltertiraju me već godinu danavi nemam mira. Ponašaju se kao da sam ja obična životinja bez ikakvih prava na mladost i život.
Dugo sam patila dok nije u moj život ušao jedan dečko koji mi je promijenio gledište na život. On mi je davao snagu da idem dalje. Ime mu neću spominjat jer želim da ostane anoniman. Da ga ljudi poslije ne psuju za to što mi je učinio. Naime, jednostavno je, on je bio samnom samo radi toga da svoju bivsu curu napravi ljubomornom kako bi mu se ina vratila i pogodite što, želja mu se ispunila, a meni uništila.
Sada i sami možete shvatiti da su ljudi toliko pokvareni i spremni su na sve. Pa čak i na to da te ubiju. Što je danas sasvim normalna pojava. Ovo više nije život. Ovo je mučenje. Ne vidim riješenje u ovoj slagalici života. Dolazi kraj.... polako....
YOU ARE READING
SAMOUBOJSTVO
Teen FictionŠto se dogodi kada ne vidimo kraj problemima? Što se dogodi kada ne vidimo početak sreće ni kraj tuge? Što se dogodi kada se prestanemo borit i samo odustanemo? Dogodi se samoubojstvo, to je upravo ono što je napravila Veronika.
