Opposite » z.m.

fourteen » open the door!

usputni? tražim li previše da barem ostaljate kratke komentare ako vam se neda one duge?

Pomalo nervozno vrtim dršku crnog kišobrana koji me štiti od još jednog Londonskog pljuska dok koračam susrečući se sa mali milijun ljudi koji su krenuli u suprotnome pravcu od mene.

Čizme su mi skroz mokre i žalim što nisam mami rekla da me odveze. Dok dođem do kafića imam osjećaj da ću skroz pokisnuti.

Imam još dobrih desetak slobodnih minuta, s time da sam ranije krenula. Mogla bih doći prije gospodina Juana, ne želim da me predugo čeka.

Vidjevši svjetlucavi naslov kafića, požurim ondje i sklopivši kišobran, otvorim staklena vrata i uđem unutra.

Pogledom prijeđem preko uredno uređenog prostora i u kutu zamijetim osobu zbog koje sam došla ovdije. Kada je prije stigao?

"Oprostite što me čekate." Dođem do njega koji đentlmenski ustane i pruži mi ruku.

"Možeš priječi na ti." Nasmije mi se te ja sjednem nasuprot njega odloživši torbicu na slobodnu stolicu pored.

"Izvolite." Starija konobarica kose svezane u punđu, pomalo ženstvenijeg izgleda što govori njen tamno crveni ruž nam priđe te prvo pogleda u mene.

"Uh, kavu."

"A vi?"

"Isto kao i gospođica."

"Sprema se oluja, mislim da ste zadnji gosti večeras. Odmah ću vam donjeti naruđbu." Nasmije se zapisujuči u svoj blokić, te krene otiči iza šanka kada se vrata kafića ponovno otvore.

Visoki muškarac objema rukama, jednim potezom skine kapuljaču sive dukserice te otkrije svoju crnu kosu, i pogleda prema nama.

Kriste.

"Zayn." Tiho prošapučem, gledajuči ga kako prilazi stolu nedaleko od našega.

Što on radi ovdje?

"Nešto si rekla?" Gospodin Juan me upita, a ja samo odmahnem glavom.

"Ipak ima još mušterija." Konobarica se zadovoljno nasmije te požuri prema njemu ostavljajuči nas nasamo.

Rukom prođem kroz kosu te nakratko pogledam u Zayna koji neprekidno gleda prema ovdje, a onda spustim pogled na stol.

"Jesi li već razmišljala o portretu?"

"Zapravo i ne."

"Ne znaš još koga ćeš slikati?"

"Mislim da znam, no još ću vidjeti." Uopće ne znam koga ću slikati i to mi zadaje maleni problem, no ne želim izgledati previše nezainteresirano za ovo.

"Želiš da ostane tajna?" Samo klimnem glavom, a on se nasmije.

Konobarica donese dvije kave na stol zajedno sa računom kojega Juan odmah plati, a onda ponovno otiđe dopuštajući nam da nastavimo razgovor.

"Htjela sam pitati, do kojeg datuma imam vremena?"

"Za tri tjedna portret mora biti poslan, nadam se da ti je to dosta vremena?"

"Da, požuriti ću s time i..." Osjetim vubraciju mobitela pored svoje ruke te zastanem, pogledavši u ekran gdje zamječujem već poznati broj. "Ispričavam se."

Uzmem mobitell u ruke otključavajući ga, a zatim otvorim poruku.

'Zadivljujuče Elishe Williams, svaki put te vidim sa drugime u kafiću. Impresioniran sam.'

Pogledam u crnokosu priliku koja gleda u svoj mobitel, a onda zagrizem usnicu odlučivši mu odgovoriti.

No njegova sljedeča poruka stigne prije no što sam mislila.