ISPUNILA JE OBECANJE

Hodajuci prema nasoj plazi razmisljao sam o njezinom obecanju. Je li ga ispunila? Bila je jaka osoba, ocekivao sam da je. Stigao sam na nase mjesto, ali nje nije bilo. Vidio sam samo vozilo hitne pomoci i hrpu ljudi kako oko njega i oko vrece na podu. Potrcao sam prema toj skupini uvjeren da je ondje, da gleda sto se dogodilo, ali nije je bilo. Unezvjereno sam prelazio pogledom preko skupine ljudi, ocito dovoljno sokirano da mi se mladic koji je ondje stajao obrati:"Djevojku je udario auto. Umrla je na mjestu, nije joj bilo pomoci. Bila je lijepa, imala je smedu kosu do ramena i zarazan osmjeh. Vidio sam nesrecu." Oci su me zapekle i steglo me u prsima. Progurao sam se kroz ljude i zaurlao:"Moram je vidjeti!" Neocekivano, bolnicar nije puno pitao, samo je otvorio vrecu. Osjetio sam gadenje i sokiranost ljudi iza sebe, ali nije me bilo briga. Gledao sam samo nju. Obecala mi je da je necu prepoznati i ispunila je obecanje. Na prvi pogled nisam je prepoznao. A kako i bih? Ni majka je nebi prepoznala onoliko krvavu i punu komadica stakla u izmasakriranom licu...