Dvadeset deveto poglavlje

483 30 0
                                    

"Šta ako ne dođe?"

Rik je postavio pitanje o kom Nil nije želeo da razmišlja. Završavao se treći dan. Uzeo je jedan od prisluškivanih ručnih prijemnika iz Blejkovog doma i koristio ga kao signalni mamac za Gavrana. Sve što je čovek trebalo da uradi je da proveri frekvenciju.

Ali svaki sat koji je prošao a da se on nije pojavio ga je izluđivao. Što je još gore, nije imao nikakav kontakt sa Gven da bi znao kako se ona drži u njegovom odsustvu. Ako ih je Gavran gledao, mogao bi čekati da odustanu i odu kući. I tako ga odvedu do Gven. A to nije smelo da se dogodi.

I on i Rik su kružili oko kampa, često menjajući položaje. Da je Gavran bio tamo, ne bi mu dali vremena da se smesti na bilo kom mestu.

„Razmišljao sam", rekao mu je Rik na uvo. "Gavran želi da nas ubije, zar ne?"

"Na kraju."

"Ali on želi da to izgleda kao nesreća... kao sa Bilijem."

Nil je pogledao kroz dvogled i primetio jato ptica koje lete sa dalekog bora. Zadržao je pogled na aktivnosti u podnožju drveta, pitajući se šta ih je uznemirilo.

„Niko neće verovati da sam izvršio samoubistvo."

„A tek za mene. Dakle, šta ostaje? Nesreća u lovu? Saobraćajna nesreća?"

"Ne vozimo se." Jelen je stajao ispod drveta, nosa podignutog u vazduhu. Nil je pomerio pogled u suprotnom smeru od životinje.

„Gde si parkirao auto?" upitao je Nil.

„Oh, dođavola... ne misliš valjda da će ga razneti?"

"Zar ti ne bi?"

Rik je opsovao. „Znao sam da je trebalo samo da ga parkiram negde bliže."

„Ali bi tada zasigurno znao da nas je dvojica. Ovako samo može da posumnja."

„To neće pomoći mom autu. Samo što sam ugradio sistem Cat Back. Slatka vožnja. Sranje. Možda bi trebalo da odem da ga proverim."

Nil se nasmejao. „Naravno... i uđeš pravo u njegovu zamku. Dobro razmišljaš."

Rik je promrmljao još jedan niz psovki. „Nije da imam gomilu novca u banci da ga zamenim kad se ovo završi. Osiguranje ne pokriva baš sve."

"Zar nisi radio?"

"Tu i tamo. Ništa stabilno. Teško je prilagoditi se administrativnom poslu nakon vojske. Znaš?"

Znao je. „Hajde da prvo završimo sa ovim. Koristio bi mi drugi par očiju."

„Privatno obezbeđenje?"

„Možda zvuči dosadno, ali čini se da ljudi sa kojima radim uvek imaju nekoga ko im čuva leđa."

"Možda."

„Bez pritiska. Posao je tvoj ako ga želiš." Imati Rika u svom timu bi bilo kao imati brata na svojoj strani.

„Možda neću ni imati izbora ako mi ovaj kreten raznese auto. Dođavola, trebalo je da znam da postoji ta mogućnost."

Nil je napravio nekoliko koraka iz svog skrovišta i pogledao oko sebe.

Ništa.

„Idem prema kampu. Zapaliću vatru da vidim šta će dim da privuče."

"Primljeno."

Nil je cik-cak putanjom prolazio kroz drveće dok nije stigao do kampa.

Već je nauljio lišće da bi napravio više dima nego vatre. Zapalio ih je, a na vrh naslagao zelena drva. Kada se uverio da se dim neće ugasiti čim se udalji, Nil se povukao.

Verenica do petkaUnde poveștirile trăiesc. Descoperă acum