Moja zvijezda Sirius // 🔛

1.

Ljeto je zvanično počelo, a to za mene znači samo jedno - avantura zvana krstarenje može početi!

Brod "Fantasia" proglašen je najboljim putničkim brodom prošle godine, a vjerujemo kako će i ove godine ista nagrada pokucati na vrata.

Brod se zaista može pohvaliti širokim sadržajem. Od trgovina za šoping, visokokvalitetnih restorana pa do sauna i super danonoćnih partija. Može se pohvaliti i sa stručnim osobljem koje svoj posao obavlja vrlo ozbiljno i kako im priliči.

Među tom skupinom izdvajam se i ja, Alina Moreno, koja je već tri godine zaredom zaposlena na mjestu konobarice. Mogu reći da sam zaista stekla potrebnu širinu znanja, a to dokazuje i činjenica da me šef stavio da budem mentor nadolazećim konobarima. Velika je to odgovornost, ali trudim se da od početnika stvorim odgovornu i radno sposobnu osobu. Naravno, lakše je kada ta osoba ima volju i želju za radom.

Ja bih rekla da volim svoj posao. Obožavam interakciju s ljudima, a mislim da je komunikacija ključ u ovakvom poslu. Smatram da će ozbiljnost i ona namrgođenost na licu odmah odbiti kupca i da će time odmah pasti rejting cjelokupnog osoblja. Treba pristupiti ljudima sa vedrinom i smiješkom ma koliko god ti baš taj dan bio loš.

* * *

Probijala sam se kroz masu ljudi na palubi broda kako bih došla do šanka. Večer je i vrijeme je ludog partija, stoga je većina ljudi izašla iz svojih apartmana i kabina i pridružila se ludom partijanju. Puna je paluba i imam osjećaj kao da ih je milijun.

"Trebalo mi je deset minuta da s dovučem dođem do šanka." - kažem Leni, našoj glavnoj šankerki, koja je ujedno i moja vrlo bliska prijateljica.

"Ovo je živi haos koliko se ljudi ukrcalo ove godine. Ne znam ima li ovaj brod uopće ovoliko i kreveta" - odgovori mi.

"Ništa se ti ne brini, znaš da će Muller naći način da smjesti svoje goste." - kažem joj sarkastično, aludirajući na našeg šefa.

"Poznavajući njega bit' će spavanja pod stolom, šankom i ormarima. Zar ne?" - kaže kroz smijeh, stavljajući na moj pladanj dvije boce viskija i pet čaša.

"Je l' u pitanju, Leno?" - upitam ju sa podsmijehom.

Nije da su ovo izmišljene priče, već je ovo zaista istina. Prošle godine se ukrcalo više ljudi, nego što je bio kapacitet broda. Tada su se ljudi morali snaći, stoga smo ih često pronalazili da spavaju ispod šanka, pod stolovima, kadama i ormarima. Srećom nisu se bunili, smatrali su to dobrom avanturom i još boljim izazovom.

"Kuda s ovime?" - pokažem prstom na pladanj.

"Stol devet."

"Uh, treba doći do njega. " - duboko izdahnem.

Uzmem pladanj u ruke, a zatim krenem u masu ljudi. Bilo je teško probijati se kroz gomilu ljudi sa dvije teške boce, poprilično, skupog viskija i staklenim čašama.

Ljudi su bili već vidno pod utjecajem alkohola pa jedva da su me i vidjeli. Dobila sam pokoji udarac u leđa, ruku, rame, ali srećom pa sam stigla sa čitavim bocama do stola.

"Ugodna večer, momci." - kažem sa smiješkom skupini muškaraca koji su stajali za stolom devet i lagano đuskali uz glazbu.

"Dobra večer, mlada damo." - odgovori mi jedan od njih.