Nije skidao pogled sa pločice s njenim imenom...
Lejla Byrne ....
Udala se ??? Da li je bilo moguće kad je s njim u braku? Prisjeti se njenog moljakanja na samom početku i kako je govorila da brak s Omerom je još uvjek validan ... naravno njihov nije nigdje spominjala i sve je riješila Omerovom smrtovnicom.
Obuze ga bijes . Nije više imala strah jer joj je djeda umro i oni se nisu imali kome osvetiti...
Primjetila je da mu se izraz na licu mjenjao .
Oglasi se njen telefon i ona se izvinu uz objašnjenje da mora da se javi.
Napustila je prostoriju . Zbrinuta pozivom nije prijetila korake iza sebe. Žurno uze svoje stvari od djevojke i zatraži da joj jave rezultate dogovora, i samo što napravi korak kroz ulazna vrata zaustavi je dobro poznato hvatanje za ruku. Sad je imala hrabrosti i snage da ga otrese od sebe. Uzvratila bi mu udarcem u stomak da dobro osjeti bol koju joj je nanio ali nije dozvolila sebi da gubi dostojanstvo. Mahanjem zaustavi taksi koji je prilazio i dobaci preko ramena da zaboravi na ovaj susret i da je bolje da nastave kao i do sad.
Kadir osjeti kako ga bijes i ljutnja sve više hvataju ali nije smio da dozvoli da je izgubi bez objašnjenja i brzo zaustavi drugi taksi koji je bio stao uz njen .
Obavio je nekoliko poziva i između svakog je glasno izdavao naredjenje da neizgubi njen taksi , a vozač se očigledno bio iznervirao nakon trećeg opominjanja i uvjeri ga ponovo da je od kolege dobio adresu odredišta i da je to bila osnovna škola u naselju u koje su upravo ušli. Kadir kao da ga nije razumio , kimnuo je glavom i bacio veću sumu novca na sjedište ispred sebe . Istog trena kad su se zaustavili istrčao je i našao se ispred nje kad još nije ni zakoračila iz auta. Pomalo uznemirila jer joj nisu rekli preko telefona zašto mora da dodje po sina i još njegovo pojavljivanje je bilo i previše za jedan dan . Odgurnu ga grubo da napravi prostora . Kadir je pomalo bio iznenadjen njenim ponašanjem ali samog sebe krenu da smiriva ponavljajući da je nikad nije ni upoznao dovoljno.
Ubrza korake i zaustavi je . Njen isfrustriran pogled ga zaustavi i on se pomjeri u stranu zahtijevajući da će je sačekati jer je očigledno bilo da je žurila.
Zastala je i okrenula se gledajući ga ravno u lice krenu da priča pa reče nešto samoj sebi pa kad se konačno sabrala nije prestajala da priča dok joj se sin nije oglasio iza ledja...
"Mi nemamo o čemu da razgovaramo niti vidim razlog zbog kojeg bi me čekao... nisam ovako zamišljala susret ... ponovila sam samoj sebi ovaj razgovor više puta a sad ne znam šta da mu kažem...
Vidi , sam si se uvjerio da nam je dobro što smo razdvojeni . Zar nisi ti bio taj koji više nije dozvolio moj povratak kući nakon ranjavanja u voćnjaku ?! Nešto se promjenilo ? Trebam ti ? "
"Mama! Pogledaj dobio sam štake!"
Osjeti hladan znoj. Dječak koji je išao njima u susret i koji je Lejlu dozivao majkom je bio nalik Omeru.., nalik njemu ...
Da li je moguće?
Učiteljica uruči papire i krenu sa izvinjenjem i objašnjenjem kako je došlo do povrede ali je kako je izgledalo niko nije slušao . Kadir je nijemo gledao u papire i gubio dah . Omer Byrne ... sinu je dala Omerovo ime ... ali prezime ?
Lejla kimnu glavom i zahvali se za sve što su se pobrinuli za sina i krenu da se udalji ali ih Omer iznenadi . Pružio je malenu rukicu Kadiru i zatraži da se upoznaju. Kadir se spusti na koljena ispred dječaka i postavi nekoliko pitanja .
Nakon što mu je Omer odgovorio da je imao osam godina ali da je bio manji za svoj uzrast on nastavi da drži malenu rukicu u svojoj i kroz zube procijedi Lejli da želi ozbiljno s njom da porazgovara . Samo je kimnula glavom uz napomenu da sina mora da odvede kući .
Ulaz pored cvjećare s lijeve i malog restorana s desne strane ulaznih vrata ga natjeraše da provjeri sigurnost ulice. Baci pogled na parkirana auta . Po njegovoj procjeni naselje niže klase . Stisnu pesnice i nastavi da korača iza njih jer je Lejla odbijala da se on pobrine o sinu .
Otključala je vrata a radoznali pogled komšija se odjednom nadjoše na njima jer su svi baš sad imali neku potrebu da izadju. Kadir jednako brzo kao i ona zakorači i zatvori vrata za njima.
Strpljivo je čekao da smjesti Omera u sobu i razgledao slike okačene na zidu. Nekoliko dok je Omer bio beba i neke od ridjendana koji nisu bili po redu ... Skupi obrve na posljednjoj slici , uz njih dvoje je bio i stariji čovjek ... Tražio je sličnost Omera u njemu. Prekinula ga je u poredjenju svojim ulaskom i zatvaranjem vrata .
Kadir se okrenu i odmah krenu paljbu pitanjima.
" Kad si namjeravala reći da si rodila sina? Da danas nisam slučajno se našao na onom sastanku ne bi ni saznao ? Odakle ti pravo da kriješ sina od mene?!"
Sav razgovor koji je godina pripremala za njega ako dodje do susreta je zaboravila . Osmjeh pomalo nervozan se otrgnu prije nego je progovorila .
"Odakle mi pravo ?! Zar imaš hrabrosti da mi postavljaš to pitanje ? Imala sam namjeru da ti kažem sve kao što sam ti priznala onaj dan dok si ležao ranjen ali tebi tad kao ni sve ove godine nije ništa značilo ... Tog dana sam se zaklela i tvom stricu kao svjedoku da te više neću tražiti . Sam si izabrao . Zaslijepila te je želja za osvetom više od toga da onom tamo dječaku budeš otac . I ne , ne krivim te za to , tvoje je pravo da sam odlučiš , ali nemoj nikad da mene ispituješ ili kriviš za sve godine koje si propustio ... očinstvo nije to što ti zamišljaš ... i nemoj da misliš da ću ti dozvoliti da samo tako poremetiš mir koji sam sve ove godine gradila za sebe i svog sina !"
"Našeg sina !!!"
"Našeg ?! Zar imaš hrabrosti da ga nazivaš našim kad nisi do danas ni želio da znaš za njega?!"
"Zbog tebe nisam znao ! Skrivala si od mene!"
"Zbog mene ?! Skrivala ?! Ti si izdao naredjenje da me udalje i da mojim vraćanjem želiš da nastaviš osvetu !!! Nisi ni pitao niti te je bilo briga šta se samom dešava !"
"Bio sam zaslijepljen ! Bio sam ranjen! Od mene je sve uzela sudbina izazvana tvog djeda ! Uništio je sve ! Uzeo je i vama sve kao i nama !"
"A ti nisi uradio isto?! Dozvolio si bjesu i želji za osvetom da te zaslijepi ... Nisi li nikad pomislio da si trebao uraditi ono što je Omer? Toliko ti je značio da si zanemario njegovu želju ? Da li si nekad sve ove godine pročitao njegovo pismo ? "
Izvadio je iz džepa dobro poznatu kovertu , iscijepanu od vremena i jednu izblijedjelu fotografiju od nje i Omera . Uhvati je za ruku jednako grubo kao što je uvjek činio i spusti na njen izoružen dlan . Glas mu je podrhtavao , uz pauze da ne pusti koju suzu je smireno govorio da nije mogla da mu ne povjeruje i ne oprosti .
"Nije bilo dana sve ove godine da nisam pročitao njegovo pismo i nekoliko puta na dan ... tvog priznanja da si trudna onaj dan u voćnjaku sam smatrao posljedicom šoka ... Nakon nekog vremena kad nisam ništa čuo o tebi priznao da je to bilo koje prividjanje jer ti tako nešto ne bi sakrila ... znam da nije ništa opravdanje i da sam kaznio više samog sebe nego vas oboje ... i sad ne tražim oprost niti na to imam pravo ali tražim samo jedno da podješ kući tamo gdje pripadate i da konačno ispunimo Omerovu želju . Znam da sam do sad bio samo tvoja bol i da nisam u stanju vratit i namirit vrijeme koje smo propustili odvojeni ali ti obećavam da od ovog trena nećeš znati za bol ako nam daš drugu šansu ..."
"Mogu li da razmislim?"
Upitala je tiho kroz osmjeh .
" NE! Imaš samo vremena do sutra da sebi i našem sinu promjeniš prezime koje vam pripada ..."
Kraj
