Lagano je popuštao stricu ali mu nije dozvolio redovan dolazak kao ranije . Držao je neku granicu koju je sam postavio i nikome nije dozvoljavao da je predje . Lejlino priznanje da je trudna je smatrao svojom iluzijom zbog gubljenja krvi tokom ranjavanja a i sam je sebe ubijedio da je bila stvarno trudna do sad bi se pojavila ili bi stric bio uporniji . Bar bi se i negdje pojavio neki trag ili nešto što bi navodilo da je izdvajao sumu novca koju nije mogao opravdati . Sve je provjeravao i trudio je se da udje u trag ali bez uspjeha .
Odavno mu je i stric prestao da pokušava da ga onako u priči navede da pita za Lejlu jer njegova reakcija ga je više puta iznenadila . Hladan i odbojan kao da nije nikad ni postojala bi samo promijenio tok priče ili bi jednostavno ćutao. Kao što je ušla u njegov život tako brzo ju je i izbrisao iz istog , i svi su mislili isto . Majka je se isto prestala da trudi i da ga kroz priču navede da bar pokuša da je pronadje ... ali nije gubila nadu i ako ni od strica nije mogla ništa da izvuče ...Jednom joj je rekao da nema ništa s njenim odlaskom i da svi trebaju da poštuju Kadirovu odluku . I ako je rekao ubjedljivo ona mu nije povjerovala , valjda ju je osjećaj tjerao da ne odustaje i ako nije bilo pomaka kad je u pitanju bio Kadir...
Zahvali se dostavljaču za porudžbinu i lagano zatvori vrata za sobom . Stric ni ove godine nije zaboravio rodjendan . Baci pogled na sat i nacrta osmjeh . Za nekih pola sata više neće biti mirno i tiho kao sad .
Dopunila je preostale ćoškove sobe balonima i pomjeri nešto od namještaja da napravi prolaz jer se najavilo i nekoliko roditelja uz djecu za slavlje. Imali su namjeru da joj pomognu jer sama pomisao da jedan razred djece ima pod kontrolom je zastašujuća ali nije mogla niti je imala srca da odbije želju sinu jer je i onako u svemu bio skroman i umjeren , a pored svega nikad joj nije pravio probleme kako su to neka druga djeca . Bio je od dana rodjenja do sad nekako jednostavan i kako je ona znala reć razuman kao da je htio da joj olakša kao da je bio svjestan njenog stanja.
Zvono na vratima je trgnu . Misli su je odnijele daleko . Rekla je sebi da nikad neće da mu se prva javi niti će nastavljati da se skriva jer više nije imala strah niti se plašila da bi joj mogao nanijeti zlo. Zaklela se samoj sebi da neće tražiti oproštaj niti da će se kajati , ali ipak u posljednje vrijeme je često razmišljala i ponavljala u mislima razgovor ako nekad dodje do susreta kao da je naslućivala da bi moglo da se desi u skorije vrijeme...
Popravi rukave na haljini u prolazu do ulaznih vrata i radosno uz pomoć drugih roditelja uzviknu "iznenadjenje". Krupne tamne oči koje su sve više bile nalik Kadirovim uz osmjeh je umiljato pomilovaše pogledom kao da su milion puta rekle "hvala " je natjeraše da vrati suze očima . Prigrli sina i pomjeri se s njim u stranu . Došapnu da ima poklon od strica . Primjetila je opet onaj isti izraz na licu kao što je imao onaj dan kad ju je pitao za oca a ona mu je rekla da o toj temi ne želi da priča s njim bar još neko vrijeme . Pusti ga iz zagrljaja i zatvori vrata . Još koju godinu i ovo će proći , ohrabri samu sebe u mislima baš kako joj je stric znao reći skoro pa kod svakog razgovora.
Sve je bilo kako je predstavila i zamislila . Malo ju je zabolio u prsima kad je sin zamislio želju prije gašenja svijeća jer i bez da je rekao znala je dobro koja je njegova želja bila ... svake godine je poželio isto. Osjeti da joj tijelo zadrhta od same pomisli da bi mu se želja mogla ispuniti...
I ako je odbila pomoć sad je stajala i nije znala od kud da krene . Svaka prostorija u malom iznajmljenom stanu je trebala pospremanje . Krenu od dječije sobe . Pokupila je papire i složila poklone , smjesti sina u krevet i ugasi svjetlo .
Trudila je se da bar onako ugrubo dovede sve u neki red jer je i njoj trebao odmor , zaboravila je bila na važan sastanak i sad kad se prisjetila uspaničeno provjeri sve detaljno ali je san savlada prije nego je i pomislila da dodje do svoje sobe.
Probudio ju je alarm a sigurna je bila da nije oka sklopila. Protegnu se i potraži tablete po torbi kad ugleda papire ispred sebe.
Ubrzano je obavila sve jutarnje potrebe i navike . Izmami joj osmjeh sinovo negodovanje ali opet kako je samo on to znao joj olakša pružajući joj utjehu kao da je on bio njen staratelj. Oprosti se od njega pred ulaznim vratima škole i oglašavanje zvona je vrati na dan Kadirovog ranjavanja i njenog odlaska. Pokušala je otjerati misli ali kao da je sudbina bila uporna i slala joj znak da se pripremi , pa je ostatak puta do posla nastavila da razmišlja o njima.
Stric joj je pomogao da izvadi nove dokumente na prezime majke i nije bilo velikih problema jer nigdje nije bilo zavedeno da je vjenčanjem za Omera uzela njegovo prezime ... Jedan sudski zahtjev i nekoliko sedmica kasnije je dobila lične dokumente . Uz povlačenje nekih veza ubrzo je dobila status i posao da je potpuno spremna dočekala rodjenje sina . Da ne bi imala problema poslušala je strica i nije navela ime oca , sinu je izvadila dokumente u zemlji rodjenja i nije imala problema . Vratila je se tek kad je došlo vrijeme da krene u školu i ako joj je stric savjetovao da ostane .
Svratila je do apoteke . Mejrem je dočeka s osmjehom . Uruči joj već spremne lijekove ali je zaustavi dobacivanjem da izgleda kao da nije spavala posljednja tri dana . Lejla se okrenu i uzdignutih ruku iznad glave joj izda naredjenje da joj pomogne ako je već znala da je šuta dok je ležala na podu . Mejrem se osmjehnu jer su joj uvjek bile simpatične Lejline izreke i dohvati s polica neke preparate . Lejla nije sačekala da joj objasni nego baci na teku koliko je mislila da je dovoljno da pokrije troškove i dobaci preko ramena da će joj vratiti uvredu...
Odustala je da svrati u svoj ured već odmah potraži mjesto da iskoristi Mejremine produkte. Odstrani one što su zahtijevali pranje lica , nanese serum i nekoliko slojeva kreme. Ostatak popravi šminkom i nasmješi se zadovoljno . Još ovaj dan da progura i onda sleduje zasluženi odmor.
Ostavi torbu kod ljubazne djevojke na ulazu i stisnu papire na prsima. Osjeti neku paniku kao da joj je bilo prvi put da sklapa ugovore. Obori pogled i ohrabri samu sebe dok je koračala prema mjestu gdje je stojala pločica sa njenim imenom.
Osjeti ubrzanje srca i požuri da popije vodu . Nešto se čudno osjećala i to ju je uplašilo. Predje pogledom po prostoriji koja se lagano punila i skoro da nije ispustila čašu . Nekoliko stolova niže od nje sjedio je Kadir . Pričao je sa nekim na telefon i kad su im se pogledali sudarili vrijeme je stalo. Iznenadjen koliko i ona sama nijemo su se gledali.
Nije imala snage da se pomjeri . Ni on sam nije znao što bi sa sobom . Prošlo je devet godina ..,
