Crni anđeo

25K 752 91
                                    

Da bi izašao iz pakla moraš zavesti đavola.

Prolog

Ne mogu da dišem.
Ne mogu da se pomerim.
Ne mogu da razmišljam.
Mogu samo da ga gledam.
Čudno je to, bar za mene, da gledam nekog poput njega na kolenima.
Njega, koji me je mučio.
Njega, koji me je imao.
Njega, koji je posedovao svaki deo mene uveravajući me da sam za njega nešto neprocenjivo.
Da, čovek koji kleči ispred mene uništio je bukvalno sve što sam imala, sve što sam volela i sve što sam znala.
Volela bih da kažem kako je pravda na kraju ipak pobedila, da je uvideo svoju grešku, da je učinio sve da ispravi prošlost i da me moli za oproštaj, ali ovo nije ta priča.
Muškarac koji kleče ispred mene ne radi to iz ljubavi, ne radi to iz kajanja. On kleči jer mu je drugi muškarac uperio pištolj u potiljak.
A onda je progovorio. Molio je, pretio, vikao... Pokušavao je na sve načine da izvuče neku reakciju iz mene, ali nije uspeo, bila sam gluva i nema.
Gledala sam kako ga metak u potiljak lišava života.
Gledala sam kako pada.
Gledala sam kako iz rupe na potiljku izlazi krv.
Gledala sam i ćutala.
Onda sam mirno podigla glavu i po prvi put za ovih šest meseci, nasmešila sam se zahvalno čoveku koji mi je doneo pravdu. Nije on to učinio zbog mene, ali ja sam bila beskrajno zahvalna.
Mirno sam se okrenula, izdahnula i bez kajanja ostavila šest meseci pakla za sobom.

1

- Ne mogu da verujem da se udaješ – zagrlim Eli od srca.
- Da, pa... zajebala sam se – rekla je u svom stilu, opušteno.
- Nadam se da ćeš biti srećna, zaslužuješ to.
- Nisam sigurna koliko zaslužujem ali znam da sam srećna. Hvala ti što si pristala da budeš kuma – stisnula mi je ruku malo jače.
- To mi puno znači – progutala je knedlu.
- Čast mi je, znaš da ću uvek biti tu za tebe.
- Znam, ali udaljile smo se.
- Tako je to kad imaš verenika – pokušam da se našalim.
- Da, verujem da i to ima uticaja. Važno je da si sad ovde. Hajde, želim da te upoznam sa ostalim gostima, kasnije ćemo o poslu.
Eli, moja prijateljica, se udaje. Trenutno je proslava veridbe a ja osim njenog verenika Majka ne poznajem nikog. Nisam se iznenadila kada me je pitala da joj budem kuma na venčanju, više sam se iznenenadila što sam pristala. Volim Eli, ona je dobra osoba, ali nakon mog poslednjeg iskustva sa muškarcem zaključila sam da se mračnih muškaraca treba kloniti jer mrak u čoveku je đavo. Poznajem mrak jako dobro a njen verenik je mračan čovek. Možda grešim dušu, nadam se da grešim ali prvi utisak je obično ispravan utisak.

- Majk, stigla je Valeri – Eli je dodirnula verenika za nadlakticu.
- Valeri, dobrodošla – kulturno me pozdravlja pružanjem ruke.
- Hvala Majk i čestitam na veridbi.
- Hvala, ja sam srećan čovek – grli Eli mehanički.
- Da, jesi – potvrdim.
Ne kaže sa osehom da je srećan čovek već onako monotono. Majk je kulturan i distanciran a ta je činjenica lako uočljiva. Jednostavno on i Eli mi ne idu zajedno, ona vedra i srećna a on je sve suprotno od nje. Ali, ko sam ja da se tu išta pitam? Ako je ona srećna to je to.
- Kakav je bio put? – pita me.
- Dobar.
Naš razgovor nije baš veseo, jednostavno ne poznajemo se i očigledno ne ležimo jedno drugom.
- O! Odmah se vraćam, stigla je Rajli – Ela nas ostavlja same. Upravo je postalo čudno.
Zaustavim konobara i uzmem alkohol, ne znam šta sam uzela ali nešto mi treba.
- Ne simpatišeš me baš, zar ne? – pita me iznenada Majka.
- Mislim da moje mišljenje o tebi nije relevantno, Eli je ta koja se pita.
- Mislim da grešiš, tvoje mišljenje je Eli i te kako važno, važnije od mišljenja njene sopstvene porodice.
Pogleda u čašu pa izdahnem. Kad bi samo znao kako smo postale prijateljice...
- Njena porodica je posebna priča – gomila grebatora i lenština.
- Niko od njih ti na primer nikad ne bi rekao da, ukoliko je povrediš fizički ili je maltretiraš emocionalno, svet koji ćeš upoznati nakon nje biće mnogo mračniji od onog u kome sad živiš – kažem mirno i otpijem gutljaj alkohola.
Pogledao je mene drugačije, nije očekivao da vidim to, ali tama tamu vidi.
- Volim Eli i sve što želim jeste da ona bude srećna, nije mi bitno sa kim  - kažem iskreno.
- I ja volim Eli – izdahnuo je pa je potražio pogledom. Možda je on mračan čovek ali pogledao je nežno.
- Nikad je ne bih povredio, imaš moju reč – kaže mi mirno.
- U tom slučaju daću ti jedan savet. Ukoliko joj je nekad potrebna pauza, ili vidiš da je loše volje a ti ne znaš razlog, samo me pozovi.
Klimnuo je potvrdno glavom.
- Prijatelji? – pruža mi ruku.
- Mislila sam da sam kuma – prihvatim njegovu ruku.
- Tako je.
I to je bilo to, razgovor sa malo reči ali smo se odlično razumeli.
Namrštio se na trenutak i okrenula sam se. Grupa muškaraca.
- Tvoji prijatelji? – pretpostavim.
- Da – izdahnuo je.
- Problem? – pitam.
- Mislim da žena poput tebe i te kako zna kakav utisak ostavlja na muškarce. Svaki muškarac ovde je okrenuo glavu za tobom. Sada ću morati da odgovaram na pitanja i da te upoznajem sa svima a to nije nešto što volim da radim.
- Samo im reci da radim za FBI, ne moraju nda znaju da je u pitanju kancelarijski posao – nekim ljudima je potrebno detaljno objasniti šta je to profajler a nisam raspoložena za to večeras.
- Ili da umeš da rukuješ oružjem – predlaže.
- Zapravo ne umem, ali poznajem puno ljudi koji umeju – nasmešim se.
- Vratila sam se. Želim da upoznaš moje deveruše – kaže mi Eli i namrštim se.
- Ne mršti se, hajde.
Majki je pogledao u mene sa sažaljenjem, po drugi put večeras neka emocija na njegovom licu.
- Nisi li rekla da je ovo malo okupljanje?
- Pa... moj verenik je bogat, njegova majka je pozvala više ljudi od mene.
- Kakve to veze ima sa deverušama? Osim toga nisi li i ti bogata? – Eli je bogata naslednica zahvaljujući svom dedi, Majk nije bogat on je dobrostojeći, malo sam ga istražila.
- Samo upoznaj devojke, one žele tebe da upoznaju – inistira.
- I žele da mi organizuju devojačko veče, što je u suštini tvoj posao.
- Dobro – osutanem.
Eli me odvodi kod devojaka i uzbuđeno nas upoznaje. Eli će imati četiri deveruše, dve su joj sestre a dve prijateljice. Vodile smo živahan razgovor, tačnije one su pričale ja sam samo posmatrala. Ljudi vole da pričaju o sebi, dovoljno je samo da ih podstakneš na to. Izvučem se lepo i krenem ka šanku u bašti.
Da, proslava je lepa, na terasi poznatog hotela sa divno ukrašenim stolovima, fontanom i šankom na otvoreno, pogled je naravno predivan i taman sam pomislila da uživam u njemu i zalasku sunca kad se dogodilo nešto što očekujem na proslavama.
Ja sam lepa žena, vodim računa o svom izgledu, ponašanju i na prvi pogled izgledam savršeno. Nisam oduvek izgledala ovako, kosa mi je bila uvek sakupljena, odeća poslovna šminka uvek diskretna, ali u mom životu se puno toga promenilo u ove tri godine i za potrebe mog posla pretvorili su me u fatalnu plavušu sa prekrasnim uvojcima, sada nosim drugačiju gardeboru, šminkam se da prekrijem izraze na mom licu... jednostavno sad sam druga osoba, za druge sam fatalna a za sebe maskirana. Jednom sam stavila masku i sad ne umem da je skinem.
Kulturno odbijam pozive za ples, ne dajem moj broj telefona i izbegavam bilo kakve kontakte očima. Ne poznajem lično nikog na ovoj proslavi i želim da tako i ostane. Zašto bi mene interesovali Majkovi prijatelji ili prijatelji dece njegovih roditelja? Ne interesuju me mi Elina porodica, ovde sam samo zbog nje jer uprkos svim ljudima koji su ovde ja sam je upoznala u trenutku kada je bila sama i zaboravljena od strane svih, ali dobiješ nasledstvo i odmah postaneš omiljeni član porodice. Dakle, članovi njene porodice su za izbegavanje.
Malo me je oraspoložio zalazak sunca i privučena tim pogledom krenem ka ogradi terase. Da, pogled je prelep. Skupo i lepo.
- Dopada ti se? – pita me Eli.
- Prelepo je. Mora da je bilo papreno skupo iznajmiti ovo mesto – Eli jeste bogata ali ne ovoliko, zapravo ona misli da je bogata jer je odrasla u jako siromašnoj porodici i kada je nasledila imovinu njenog dede to je za nju bilo puno para, ali tehnički ona je samo dobro situirana, bolje od Majka ali dobro situirana. Ovo mesto je za ljude koji se kupaju u parama, jednostavno hotel sa terasom i otvorenim prostorm na vrhu zgrade sa koje se vidi apsolutno sve, ne mogu obični ljudi da priušte a da ne govorim o samom enterijeru.
- Jesi li ti luda? Ne možemo priuštiti ovo mesto, osim toga ne izdaje se za privatne zabave.
- Kako si onda napravila proslavu ovde?
- To je poklon.
Pogledam je iznenađeno. Ona ne poznaje ljude koji poklanjaju ovako nešto.
- Hotel pripada Majkovom šefu, Gabrielu, ustupio nam je prostor i osoblje kao poklon za venčanje – pojašnjava.
- O, shvatam – znam da Majk radi kao knjigovođa ali radi za Lentex grupu.
- Upoznaću te kasnije sa njim, Majk kaže da ne voli gužvu tako da će doći pri kraju.
Pa ne verujem da ću izdržati do kraja.
- Idi, posveti se gostima, uživaj u proslavi – kažem joj.
- Ne volim kad si sama, ideš naokolo i izbegavaš ljude.
- Izbegavam napadne ljude.
- Ta crna haljina na tebi privlači pažnju, trebalo je da obučeš nešto ružno – zeza me.
- Rekla si da se doteram – podsetim je.
- Da, zaboravila sam kako izgleda kad se ti doteraš - pokušala je da se našali ali obe smo znale da nije bilo smešno, podsećalo je na stvari koje nisu bile smešne.
- Nemoj da se ljutiš ako odem ranije.
- Neću – izdahnula je.
- Srećna sam što si odvojila vreme da dođeš.
- Znaš da sam za tebe uvek tu. A sad idi, uživaj.
Ne volim da manipuleš ljudima koji su mi dragi, to nije u redu, ali ponekad nisam dobra ni za sebe i sigurno ne za druge. Eli je otišla a ja sam se okrenula da odgledam zalazak sunca do kraja. Vredelo je doći ovde zbog Eli, ali ovaj pogleda... boje koje se prelamaju i mir koji osećam dok iza mene ljudi razgovaraju i uživaju ima neko umirujuće dejstvo. Pretpostavljam da završetak nečeg pa i običnog dana na kraju ipak deluje umirujuće.

Crni anđeoWhere stories live. Discover now