Vjetar je lomio grane , a kapi kiše su lupale od staklo prozora ,već dva dana je trajalo upozorenje na nevrijeme i sve je ukazivalo na nevolju . U Lejlinom srcu je oluja odavno divljala i najavljivala nevolju još od prvog susreta s njim. Trgnu se iz sna i lagano prstima stisnu iznemoglu ruku koju je cjelu noć držala u svojoj. Pogled joj zamagliše suze . Pokušala je da ih sakrije ali nije uspjela . Omer se lagano protegnu i razvuče osmjeh . Predosjećao je sve ali je htio da bude jak zbog nje . Zakašlja se malo pa požuri da je izgrdi kako bi joj poklonio snage i nadanja za oboje .
"Rekli smo nema plakanja.... Čemu onda suze? Zabraniću ti da dolaziš . A i , zašto si ovdje ? Zar nisi trebala biti na poslu ? Dogovorili smo se da si mi potrebnija tamo nego ovdje ... Hajde kreni , imaš malo vremena i da se odmoriš i lijepo doručkuješ . Pa ako ti ostane vremena za koji dan svrati na kratko samo da me obavjestiš o stanju i da se dogovorimo za dalje ... Hajde bez brige nigdje ja neću otići ..."
Spustila je lagano usne na drhtavu ruku i kako ne bi prsnula u plač brzo izadje iz sobe. Zvuk lifta koji je dolazio nije ni zapazila kad je skliznula niz zid gušeći samu sebe rukama da priguši jecaje. Skupila je nekako snagu da se uspravi kad iz lifta se začuše poznati glasovi. Kosom sakri lice i glumeći da traži nešto po svojoj torbi lagano prodje kraj njih i utrka u lift iz kojeg su izašli. Drhtala je sva. Omer joj je pričao o familiji bližnjoj i onoj daljnjoj koja je samu sebe gurala u prvi plan i smatrali se od nekog značenja , ali su ustvari bili jadni i u svakoj prilici su koristili povezanost jer su ih drugi iz poštivanja prema Omeru ih držali na nekom nivou . Imaće priliku da ih sve sretne i upozna , prošaputa samoj sebi kao ohrabrenje i ubrza korake da se što prije udalji . Omer je znao šta radi vjerovala mu je koliko i samoj sebi samo to nikako nije još mogla da prizna .
Ušla je u njegov ured i krenu da kopa po fijokama , policama . Zastade joj pogled na slici u uglu police . Omer i njegov mladji brat. Obučeni u tradicialnu nošnju njihovog zavičaja . Uze je u ruke i lagano predje prstima preko Omera. Bio je puno mladji nego sad . Po njenoj procjeni slika je stara preko 10 godina . A i uklapa se s Onerovom pričom kad je rekao da je otišao veoma mlad jer se nije slagao sa običajima a ni sudjenju stariješina a on je te godine postao jedan od njih . Izvuče lančić koji joj je dao prije operacije i izoštri pogled . Burma s njihovog vjenčanja i prsten koji je imao na ruci na slici .
Vrati sliku na mjesto i utrpa lančić u košulju . Brzo popravi izgled ogledajući se u prozoru jer se sad prisjetila da je noć provela u bolnici na stolici pored Omera i uze u ruke papire koje je našla na njegovom stolu . Vrata se otvoriše i ona napravi par koraka od stola trudeći se da ne izgleda uplašeno . Omerovog strica je poštivala kao stariju osobu i zbog Omera ali taj čovjek joj od prvog dana nije izgledao prijatno i još uvjek je imala isto mišljenje i ako se on trudio da je uvjeri da je uz Omera i da mu želi samo da bude od pomoći .
-"A to si ti Lejla .Bila si kod Omera ?Kako je danas ?"
-"Da prenoćila sam u bolnici pa čim je se probudio me je izgrdio što sam uz njega a ne ovdje ."
-"I upravu je kćeri . Ne , ne ljuti se , dobro je rekao . Tamo je uz njega tim najboljih doktora a ovdje ? Nadam se da oni naši ti nisu pravili probleme ?"
-"Nisu ."(odmahnula je glavom i napravila još nekoliko koraka prema vratima .)
-"Dobro je da nisu ali se pripazi . Ne voli baš svi Omera a uvjerićeš se i sama kad ih upoznaš . Do sad smo ih držali udaljene da bi imala svoj mir ali ako Omer nastavi bit ovako slab sigurno ćemo se morati vratit u zavičaj ...ali ne brini imaš mene da te zaštitim koliko god budem morao ."
-"Kako misliš ?"(Podigla je obrve i ispravila se kao da je htjela da mu dokaže da je dovoljno hrabra i jaka da zaštiti samu sebe)
-"Kako mislim ? Pa kćeri mila zar ti nisi Omerova supruga ? A ako njegovo liječenje ne uspije ovdje idemo nazad . On je slab i nemoćan da se suprostavi za tebe a vjeruj mi lista neprijatelja je poprilično duga da bi ti sama mogla da se izboriš . A da ne spominjem običaje i sve drugo što se veže ... Nema veze , nećemo sad razmišljat ubrzano , da se ne uplašiš . Ti se brini o ovom ovdje a brigu o Omeru prepusti meni . I ne umaraj se ni ti se još nisi oporavila a koliko mogu da vidim prenaglila si . Misli malo na sebe i svoje zdravlje tako ćeš biti od najveće pomoći ."
Zbunjeno je klimnula glavom i izašla iz Omerovog ureda. Koliko je još morala da trpi i laže sve oko sebe ? Uvukla je se u nevolju a da nije bila ni svjesna sve do sad ... Trebalo je da razgovara sa Omerom i da predaju za razvod braka prije nego se sve ne zakomplikuje i više nego je mogla i da zamisli .
Prelista papire u rukama ali ništa joj nije pomoglo . Mozak je radio na drugoj strani . Spusti papire i obuhvati glavu rukama. Nije bila u stanju da radi . Prvo će otići do stana da se odmori a posle do Omera...
