17# "Izgledaš... Prelijepo."

311 10 0
                                    


Mogu reći da se moje postojanje zapravo isplatilo.

Nikad nisam mislila da ćeš to reći...

Ajde ti šuti. Ne služiš ničemu, samo proizvodiš fotosintezu. Budi korisna barem jednom i začepi. Hvala.

Što si odmah tako agresivna...

"Larisa jesi dobro?" Pitao me Landon gledajući me kao da sam poremećena.

Jesi li?

Koliko ja znam, ne. Jesi li ti?

Što misliš?

"Ugh, da dobro sam." Protresla sam glavu. Zadnje što mi treba je da misli da sam šugavi manijak.

"Onda, se ideš presvući ili..?" Podigao je obrvu skenirajući me oprezno.

Vidim i zašto. Stajala sam na sredini te velike prostorije i držala haljinu u rukama. Jesam li spomenula da buljim u prazno i najvjerojatnije radim grimase?

Eto što radiš, nisi dobra za moje zdravlje.

Ali to si ti.

Ajme...

"Naravno." Kimnula sam glavom i izašla van.

Za par trenutaka našla sam se u ogromnoj kupaonici. Ja bih ovdje trebala češće dolaziti, fakat je privilegirano.

Navukla sam halju na sebe i divila se odrazu u ogledalu. Ne izgledam tako loše zapravo. Samo što moja faca malo kvari sliku. Hladna voda sve rješava.

Tako sam pustila mlaz hladne vode iz slavine i bacila si to u lice. Kao što rekoh, već ličim na nešto.

Nekim ručnikom sam se obrisala i vratila u veliku dnevnu sobu.

Prvim korakom među te bandite, osjećala sam se kao kraljica. Jer logično, što sam ja ovdje ako ne netko koga trebaju poštivati. Pogotovo kad nosim ovako fascinantnu haljinu.

Cyo je buljio u mene, Alex bi pao još jednom na pod da već nije bio na njemu, a Ben i Damon su micali obrvama. Jedino Landon se činio odsutan kad me ugledao. Pitam se što mu to znači. Izgleda kao da preispituje svoje životne odluke i postupke općenito. Hm... Dobro ne bih se time zamarala.

"Um, okej." Prvi je progovorio Cyo na moj izgled. Bih li trebala biti uvrijeđena?

"Izgledaš... Prelijepo." Landon se trgnuo iz transa i odmjerio me.

"Dobro. Hvala." Odlučila sam se normalnom odgovoru. "Idemo li? Jer fakat sam gladna."

"Aha, da." Ustao je s fotelje. "Ne čekajte nas i da ste obavili svoj zadatak za danas." Rekao je dečkima oštrije.

Želim li znati koji zadatak? Vjerujem da ne.

(...)

"Fora auto." Rekla sam kad smo se vozili u ugodnoj tišini. Naravno, ja trebam biti onaj idiot koji će ju prekinuti.

Jedan bod za mene molit ću.

"Hvala. Koštao je pravo bogatstvo." Pohvalio se naš gentleman.

"To tebi sigurno nije problem." Preokrenula sam očima znajući da se ne bavi ničim pravednim kako bi došao do cilja.

On je zašuto na to što mi je dalo do znanja da ne želi razgovarati o tome sa mnom trenutno.

Ugh. Jadno.

Totalno ne podržavam njegov posao što god on bio. Pa čak i da peče krafne i prodaje ih po višoj cijeni pronašla bih nešto loše u tome. Ne mislim mu vjerovati što god da mi kaže, ali večera? Pa imam toliko srca da prihvatim besplatnu hranu.

I'm my enemy's neighborWhere stories live. Discover now