Ljepota mog grijeha

11

Zauzela sam mjesto pored njega za stolom i proskenirala ga sveze istusiranog u providnijoj bijeloj majici.  Zasto me nikada nije potrazio? Da bar jeste... Secao me se, na svadbi je znao i posle toliko godina da smo se sreli....

-" o cemu razmisljas?"

Pitao je kada shvati da sam prisla stolu i posmatrala ga kao ludak bez namjere da sjednem kao normalno bice.

-" Da li si me se sjetio na dan svadbe?"

-" Ne shvatam"

-" Ti si znao ko sam ja na dan svadbe. Sjetio si se naseg susreta i posle toliko godina"

Proskenirao mi je lice, dok ja nestrpljivo cekam odgovor. Znao je ko sam ja, sjetio se! Zasto bi se sjetio obicne cure?

-" prvo mi reci vise o razvodu"

-" ti meni dugujes objasnjenjenje"

-" setio sam se ko si ti, da sjecam se mnogih lica koje sretnem... Aurora ne bih bio ovo sto jesam da nemam pamcenje poprilicno dobro"

Logican odgovor koji ne potkrpljuje moju bajku o njemu vise.  Ne moze neko da zavoli takvu curu, nije ovo bajka vec realan zivot.

-"sad ti"

-" tvoj brat je bio kockar, alkoholicar... nisam to htela vise, nisam mogla i oboje smo planirali to. Ali nije se desilo, valjda smo cekali da se magicno sve vrati  jer smo se voljeli."

Ne kazem mu sve, ne zelim da zna sve. Moram smiriti sebe i sve ove glupe hormone. Nekad bih mu sve priznala, a nekad bih samo cutala sto i radim.

-" Ne bi imali dijete da se niste voljeli i pokusali ispraviti sve..."

Uzela sam doruckovati ne zeleci da bilo sta potvrdim. Voljeli smo se nekako, cudno do nekog vremena koje je brzo isteklo. Bacila bih cesto pogled ka Martinu koji  je rucao po malo zamisljeno te pogleda i on u mene no ja brzo slozim svoj pogled ka njemu.

-" Da li imas nekih problema?"

Zbunjeno uputa dok ja podignem obrve ka njemu

-" Kad cu moci da idem u Spaniju?"

-" Za koju godinu vjerovatno..."

Moj izraz lica je kladim se bio neopisiv. Nisam htela da provali da sam ga malo znacajnije pogledala pa sam lupula putanje i iznervirala se odgovorom.

-" Drzis me ovde zatocenu? U zatvoru jer nosim dijete tvog brata!?"

-" Ne naravno mozes ici gde zelis po gradu ali ne i van njega."

-" Ne mozes mi zabraniti!"

-" Aurora jesi ti svjesna sa kim zivis?"

-" Svjesna sam!"

Povisim ton na njega, ne kontrolisem se u pislednje vrijeme

-" Brate veceras je proslava! Dobro jutro gospodjo"

Uros udje u prostoriju, jedan od njegovih glavnih ljudi.

-"Hvala Urose, najavio sam dolazak"

-"proslava?"

-" da jedan od partnera organizuje proslavu povodom vjeridbe"

Nezaintresovano je rekao..

-" Idem i ja... ovde me drzis u kavezu"

-" to nije mjesto za tebe"

-" ja idem u koliko sati?"

-" Aurora"

Mislim da je inat u meni radio vise nego ikada.

-" Idem"

-" u 21h krecemo"

Ustao se i napustio sto, te cujem da njegovi ljudi pale auta i odlaze...
Bila sam spremna na vrijeme, u dugoj crnoj haljini. Borba sa crnim zastrasujucim mislima dok sam sama me ubijala pa sam na sve nacine pokusavala  da to prebrodim.

On je u odijelu stigao i otvorio mi vrata  te kad pridjem osmotri me od glave do pete. Prijao mi je taj pogled kao nikada i u tim ocima osjetim se kao neko savrseno bice.

-" Neces se odvajati od mene"

-" necu"

Covjek bi dao kompliment...