Igra Ljubavi 1.

7.1K 217 7
                                    

ZIVOT? Dobar je igrac koji se igra sa nama...

Karma? Prati me jos od moje 17-ste. Ih dosta godina...

Svi ljudi u ogromnoj sali zauzimali su svoja mjesta dok cekaju mladence. Oduvijek sam mrzio ovakve ceremonije ali imam samo jednog brata starijeg od sebe 3 godine i necu propustiti ovu svecanost.

Istina je da sa bratom nisam nikada bio previse blizak, a porodicu kao da nemam iako znam da me vole... za dobro njihovo sam se odaljio od svih i to je najbolja odluka koju sam mogao donijeti jer zivi su, srecni i daleko od toga da podrze moja dijela. Brat je usao prvi na svoje vjencanje i odmah kada pridje svesteniku pogleda ka stolici rezersisanoj za mene i jos 2 na kojoj su moji ljudi. Ma da ne bih bio ovde da crkvu i salu nisam okruzio svojim ljudima. Znao je on to, a spremio se da me ubije ako me ne vidi da sjedim u prvom redu.

-"Hvala sto si dosao"

Uzorni doktor, uvijek sjajan ucenik, uzoran sin i moj brat me snazno zagrli ne mareci za to sto mora mirno cekati mladu. Roditelji su ljuti na mene jos uvijek, ali sa nekim sjajem u ocima gledaju u nas.

-" srecno bilo brate"

Rekao sam sa osmijehom na licu.

-" 30- ti je bilo je i vrijeme"

Nasalim se dok on preteci pogleda u mene

-" da se nisi usudio otici odmah, zelim da te vidim i saznam sta se desava sa tobom"

Zauzeo sam svoje mjesto kada je  i muzika zapocela. Vrata su se otvorila, a prolazom ruku pod ruku sa starijim sijedim covekom isla je ona... Ona koju sam trazio, sanjao i mastao svaki svoj dan.  Mislim da sam na tren osjetio probadanje kroz stomak koje nikada pre nisam kada se njene ruke i ruke mog brata njezno bijele spojile.

Izgovorili su sudbonosno "Da" uz zavijete da ce se voljeti do kraja zivota.   Toliko sam dugo trazio malo pokislo pile i na kraju je nadjem ali pred oltar sa mojim bratom.
Nakon ceremonije uzeo je za ruku i uputio se ka meni.

-" Hocu da te upoznam sa nekim  meni jako posebnim"

Cujem svog brata, a kada ona svoj pogled podigne ka meni kao da na sekund ustunke.

-" Pricao sam ti o njemu puno puta, ovo je moj mladji brat  Martin."

-" Martine ovo je moja divna supruga Aurora"

Nije treptala par trenutaka, kada mi drhtavo pruzi ruku. Dobro sve primijetim i to je najveca mana.  Spojio sam nase ruke i osjetio i sebe kako podrhtavam. Ovo je zena koja me spasila od smrti jer je bila u mojim snovima, toliko sam zeleo znati ko je ona da sam se i sa smrcu borio...

-" Markos mi je rekao  da  si vec 3 godine van Madrida"

-" da, poslovne obaveze.  Cestitam vam i zelim sve najbolje u zajednickom zivotu"

Osmijehnula mi se bas kao i onog dana kada se u zurbi da se sakrije od pljuska zakucala u mene. Jos se sjecam kako je podigla pogled uplaseno i nevino se osmijehnula. 

-" Hvala, vidimo se u sali"

Rekla je kada je njen otac zovne i njena rodbina krene da joj cestita.

-"kako ti se cini?"

Andjeo, sve sto sam ikada hteo i sanjao!

-" djeluje kao dobra djevojka, nadam se i zena"

-" Upoznali smo se  pre 2 godine u bolnici, dosla je posle zavrsenog fakukteta i pripala meni. Zajedno smo  obilazili pacijente, bila mi je asistent na operacijama. Ima veliko znanje za nekog ko ima 26 godina."

Nije mi trebalo mnogo da izracunam, da sam svega godinu dana stariji od nje.

-" Porodica doktora..."

Osmijehnuo sam de lazno, te prekorio sebe moj brat je srecan i mislim da bih  trebao da budem zadovoljan time ali prokeleto je tesko

-"bicemo kratko moramo nazad u Meksiko"

-" brate danas ostavi sve po strani, zenim se"

-" Ostacu sto vise mogu"

A samo bih pobjegao i zaboravio ovu nocnu moru.

Ljepota mog grijehaWhere stories live. Discover now