U testamentu pokojnog oca Elle-May jasno stoji naglašeno da će cijelokupni imetak obitelji Rogers naslijediti baš ona ako se uda iz ljubavi do dvadeset i osme godine. Na samu noć njezina rođendana Ella-May shvaća da od toga nema ništa i da će svo b...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Pokupila sam jedan poveći kofer stvari iz stana, laptop i sve što mi je potrebno za posao. Nisam htjela vući pretjerano puno, ipak ne znam kako će se sve do kraja odviti i da li ću morati napustiti svoju kuću i vratiti se ovamo. Da se ne bih opet selila, od svog lijepog stana ne odustajem nipošto i neka sve stoji kako jeste. Za nekih pola godine otprilike koliko će cijela ova predstava da traje nadam se znat ćemo konačan ishod.
Parkiram na već pun parking ispred centra, Sam stane pored mene. Do stana smo išli njegovim autom, a sada sam ja preuzela svoj. Bio je uz mene cijelo vrijeme diveći se malom i po njegovim riječima prokleto savršeno uređenom stanu koji jednostavno vrišti moje ime. Znam da se tek upoznajemo i da smo tako malo vremena proveli skupa, ali nakon onoga što smo podijelili ne mogu da ne razmišljam o tome koliko mi se on zapravo sviđa. Nije samo lijep spolja, lijep je i iznutra i to ga čini baš onako savršenim. Ne znam kako sam mogla imati takvu ludu sreću i u moru debila koji se pijani poput mene motaju po Vegasu, ja sam jebeno dobila Jackpot, a nisam ni odigrala prokletu igru.
Iziđemo iz auta, prihvatim njegovu pruženu ruku, pa se nasmiješim i krenemo unutra.
– Ella–May, vratila si se. Dobrodošla nazad djevojko! – pustim Sama pa zagrlim Mayu. – Jesi se odmorila, zabavila?
– Sve to. I... – vratim se k Samu i zakačim se za njega – udala sam se. – Njene oči umalo izlete iz glave, ali i očekivala sam takvu reakciju.
– Udala si se? Zbilja? Daj zezaš? Ono, zbilja? U Vegasu? Znači istina je da je Vegas posve druga dimenzija.
– Ovo je Samuel Devon–moj suprug. – tek tada ona odvali vilicu do poda.
– Samuel D... Ja sam tako prolupala! – pruža mu ruku oduševljeno. – Vi ste, ti si... Gledala sam nekoliko tvojih nastupa. Ti prokleto rasturaš čovječe!
– Hvala Maya, lijepo je naići na nekoga tko voli zvuk violine.
– Oh, zvuk koji proizvodi tvoja violina čovječe je raj za uši. – Ne mogu da ne osjetim nešto lijepo u dnu trbuha dok Maya dijeli komplimente Samovu radu. – Ne mogu da vjerujem da si ovdje. I da se Ella udala... Mislim, čekaj, kako? – joj bolje da ne počinjem tu priču.
– Znaš kako kažu: –Što se dogodi u Vegasu, ostaje u Vegasu! – Osim nas, mi smo se vratili, ali tajna naše ljubavi zauvijek ostaje ondje. – Sam je ovo tako dobro izveo da sam morala da ga cmoknem u obraz i to onako, jako da pukne.
– Ako je tako onda neću rušiti misteriju ljubavi. Bitno da ste vi sretni. A, medeni mjesec? Gdje idete? – pogledamo se uz kiseli osmijeh.
– Nismo o tome razmišljali sada, ali otići ćemo negdje to je sigurno.
– Da, sada imamo oboje mnogo toga za obaviti, a i posao, znaš i sama, nije mi još vrijeme za godišnji odmor.
– Ma kakav godišnji samo si uzmi slobodno da ideš na medeni mjesec ženo.
– Bit će vremena za to, nećemo se rastati sutra pobogu. – Ona slegne ramenima. – Kakvo je stanje ovdje? Imamo li novih dolazaka? – objesi ta ista ramena, a i facu.
– Nažalost da.
– Pokažeš mi sve? – samo kimne potvrdno. Priđemo svi pultu, ona iznese spise i stavi na stol. Sjednem između nje i Sama, pa krenem listati. – K vragu! Sedam novih za ovih par dana? Što je ovo čovječe? – glava mi klone na spise, čelo mi se osloni na papire.
– Bila nam je gužva, a sada je zbilja stisnuto. Ako uskoro ne nađemo neki prostor i ne krenemo sa realizacijom tvojih ideja Ella ne znam gdje ćemo sa svom tom djecom.
– Mogu ih upoznati sada? – pogledam u Sama, on se samo blago nasmiješi.
– Naravno, idite slobodno. Skuham kavu dok se vratite. – ustanem, pa povedem mog lijepog supruga niz dugački hodnik.
– Oprosti, – zastanem na trenutak – nisam te ni pitala želiš li ovo? Želiš li upoznati novu djecu? Zapravo svu djecu?
– Vidim da ti ovo mnogo znači, tako da želim. – samo kimnem i otvorim dupla vrata. Velika sala je puna, u tijeku je kreativna radionica i djeca su na okupu.
– Ella–May! – nekoliko klinaca se zatrči, pa me svi grupno zagrle. – Vratila si se!
– Hej djeco, jeste dobro? Jeste bili dobri dok nisam bila tu? Da čujem, tko je pravio najviše nestašluka? – svi prsti se usmjere na Billa, on samo slegne ramenima, pa priđe.
– Znaš da sam ja najgori. Ovdje nitko ne shvaća moj smisao za humor. Osim tebe. – nasmijem se i privučem ga k sebi.
– Dođi ovamo ti čupavo čudo! – zagrlim ga, on uzvrati snažno me stežući mršavim, ali žilavim rukama. – Nedostajao si mi problematični dječače.
– Tko ti je frajer?
– Ovo je Samuel. Moj suprug.
– Suprug? – uvrne nosom. – Kako, molim suprug? Mislio sam da ćeš čekati još jedno petnaest godina da ja odrastem da mogu da te ženim? Razočaran sam. Totalno. A, mislio sam da se promijenim zbog tebe, sada ništa od toga.
– Ti si jedno ludo i otkačeno dijete. Zato te toliko i volim. – suzi oči pa pruži ruku Samu.
– Hm, samo da znaš frajeru, ako joj zafali dlaka s glave... Jasno ti je da si mrtav čovjek?
– Kristalno jasno! – Sam potvrdi i čvrsto mu stegne ruku. Odmahnem glavom.
– Billy upoznaš me s novom djecom? Kakvo je stanje? Jeste li ih lijepo prihvatili?
– U redu je. Znaš kakvo je. Nitko ovdje ne dolazi jer je živio u dvorcu. I za njih je kao i za nas ovo utočište i spas.
– Klinac, koliko je tebi godina? – Sam zaškilji.
– Četrnaest.
– Mali je bistar i veoma odrastao za tih četrnaest.
– Hej garavi, za dvije godine ja ću smjeti voziti, ja već jesam odrastao. Odavno.
– Ovu djecu život nije nimalo mazio Sam. Odrasli su preko noći. Billy i Kristi su najstariji ovdje. – pogledom potražim Kristi i vidim je kraj zadnjeg stola kako radi sa mlađima.
– Dođi, upoznam vas sa novima.
* * *
– Ovo što ovdje radite je zbilja divno djevojke. – Sam otpije gutljaj kave, Maya samo kimne glavom potvrdno. – Ova djeca su sigurna i sretna ovdje zahvaljujući vama.
– Centar nam mnogo znači, ali djeca stalno pristižu. Ella ima divne ideje i zamisli kako da se proširimo i osiguramo dovoljno prostora za još malenih duša, ali...
– Novac vas koči?
– Nažalost – Sam mi stegne ruku.
– Nasljedstvo... – samo kimnem. Shvatio je on. – Ella volio bih pomoći. Moramo razgovarati o svemu ovome.
– Hoćemo. Obećavam – istresem kavu do kraja, pa ustanem uzimajući torbicu. – Sutra dolazim ujutro po normalnom rasporedu na posao M. I nemoj da mi prigovaraš. Ne možete ovo bez mene. Jedan par ruku je uvijek dobrodošao, odmarat ću kad budemo... pa kad budem trebala.
– Neću se s tobom raspravljati znam da ne mogu pobijediti.
– Tako je, ne možeš. Idem se naći sa Jojo i Jackom, provesti dan na plaži, upoznati Sama sa okolinom, a onda krećemo punom parom. Ima da dobijem to nasljedstvo i da ispunimo naše snove.
