Terapeut🔚

19

– I ta sam žena ja?

– Izgleda da jesi mila. I vidiš, opet mi se vratila ona moja sreća koja me ostavila da je sam tražim i opet me nagradila nečim savršenim. Tobom.

– Aaaa Cline, počet ću da cmizdrim kao neka pizda. Baš si srce Čikice.

– Naravno, od glave do pete. Hajde ustaj vodim te negdje.

– Vodiš? Gdje?

– Pa, ja sam jučer upoznao tvoju majku, osobu koju najviše voliš, mislim da bi i ti trebala da upoznaš moju... Osobu koju najviše volim.

– Aleks molim te nemoj. Nisam spremna da upoznajem tvoje roditelje. Pogledaj me na što ličim.

– Divna si.

– Ne, nisam. Molim te, ostavimo to za drugi dan, kada se spremim onako skroz i psihički i fizički i svakako.

– Mala, nisu moji roditelji Brad i Angelina, samo se opusti, uostalom nisam ni rekao da ćeš upoznati njih, nego nekog drugog.

– Drugog, koga?

– Onoga kojem dugujem najviše na svijetu.

* * * *

Znao sam da moji nisu doma i da je djedo danas sam, da je s njim samo osoblje koje se brine za kuću kada mama i stari nisu tu. Zato sam je jedva natjerao da se obuče sasvim normalo i ponaša isto tako jer onaj kojeg će upoznati prostiji biti ne može. Jedna živa legenda, jedno predivno biće.

– Vau kako lijepa kuća Cline. Nisi se zajebavao kada si rekao da si dobrostojeći papak.

– Ja nisam papak mala zmijo – otvorim kapiju i pustim je ispred sebe, pa kad zastane uhvatim je za ruku. – Ne boj se, hajde – potjeram je naprijed do staklenika u kojem starina škljoca škarama za cvijeće.

– Bogdane, oj Bogdaneee!!! – viknem ga, a on kad čuje moj glas, momentalno izviri van sa širokim osmijehom na licu.

– Jebem li te malena sinko, otkud ti? – Lia smrkne obrve, znam i zašto, vjerojatno nema pojma što se događa ni kakvim jezikom priča djed. Pustim joj ruku pa koraknem prema njemu i čvrsto ga zagrlim. – Nisam znao da ćeš doći.

– Pa da si znao to ne bi bilo iznenađenje. – On pogleda u Liu, pa se vragolasto osmjehne. – Vidim nisi došao sam.

– Djede, želim da upoznaš onu koja me vratila u život – pružim ruku prema njoj, ona prihvati.– Dođi ljepoto, bez brige. Lia, ovo je Bogdan. Moj djed. Čovjek kojeg volim najviše na ovom ludom svijetu.

– Joj mali, ala sereš. – čuj starog! Ona pruži ruku djedu, a on kad prihvati povuče je i čvrsto zagrli. – Hvala ti ljepoto što si mi vratila mog dečka nazad. – Pa sad me šokira kada ga čujem kako lijepo, na engleskom izgovara riječi bez da zamucka ili zastane.

– Djeda, pizdo jedna pričaš engleski?

– Hajd' šuti tamo.

– Ali cijeli život mislim da ne znaš, pričamo tvoj Jugoslovenski, a ti znaš.

– Pa ja znam engleski, ali kako bi ti i dalje znao moj da ga nitko u kući ne priča. Ne smije to umrijet sa mnom. I svoju djecu da naučiš kako je Ana svoje piliće.

– Aleks kaže da vama duguje sve što jeste. Mislim na karijeru i to.

– Ma sere, pusti ga ljepotice, on je sve to svojom pameću stekao, ja sam samo matoro gunđalo koje ga je uvijek podupiralo u svemu.