Terapeut🔚

18

– Obećavam da hoću – samo kažem, na što Lia automatski digne glavu. Iskreno nemam pojma kako sam toliko siguran u svoje riječi, ali čini mi se da nikada nisam bio sigurniji u ništa kao u ovo.

– Aleks, ne moraš ništa da...

– Želim. Šuti. Tvoja je majka u pravu.

– Ti nisi čovjek koji mora i može biti zauvijek vjeran jednoj ženi, ne moraš ovo raditi, ona će te možda i zaboraviti.

– Zaboravila me ili ne, ja neću prekršiti svoje obećanje. To ne radim.

– Dobar si ti čovjek Doktore Cline. Bit će moja Lia dobro s tobom.

– Nadam se.

– Mama, nisi trebala da... – Lia krene da joj kaže, ali Barbarin se pogled samo izgubi u daljini. Lia objesi ramena. – K vragu. Opet ju je uhvatilo. – Priđe majci pa samo utisne lagani poljubac u njezinu kosu. – Vidimo se u ponedjeljak mama. – Ustanem, a sam pogled na jadnu Barbaru mi stvori neku knedlu u grlu. Jebem ti život. Nije fer da se dobra ženica ovako pati. Ne mogu samo ostaviti ovo ovako. Već mi prođe nekoliko telefonskih brojeva kroz glavu, a čim ostanem nasamo obavit ću ih sigurno. – Hajdemo Aleks, nema smisla više ostati.

*****

Ostavio sam Liu ispred bara, uzela je auto, otišla kući presvući se i srediti, jer večeras opet radi. Iskoristim to vrijeme da se nađem s kolegama sa neurokirurgije i popričam s njima o Barbarinom slučaju. Dogovorim pregled za tjedan dana, uz obećanje da ću nabaviti njezin karton od liječnika koji su se do sada brinuli o njoj. Ti gubitci su nekako sumnjivi i vjerujem da će pregled drugih liječnika sigurno otkriti o čemu se radi. To me veoma obraduje, kao da se radi o mojoj, a ne Liinoj majci, osjećaj koji je još nešto novo na ovoj sada već dužoj listi. Što god da je ovo između mene i te male, crvenokose slatkice, prokleto mi se sviđa, prija mi i ne želim da ostanem bez toga u skorije vrijeme. Zapravo ne bih uopće želio da ostanem bez ovog osjećaja, jer prokleto je dobar. Kita mi ponovo funkcionira, dan je lijep, vikend je, vraćam se svome poslu u ponedjeljak, vraćam se u normalu uz još jedan ekstra bonus, super osjećaj koji mi tijelo puni nekom dobrom vibrom.

Uđem unutra u kafić da platim i dok stojim za šankom osjetim kako su me oko struka zagrlile nečije ruke. Jak miris parfema i dah na mom uhu.

– Aleksandar Cline, tako te lijepo vidjeti. – Pokušam u glavi spojiti glas sa licem, pa se sjetim.

– Veronika... – okrenem se i skinem njene ruke sa sebe, ali za kratko. Već se uspela na prste, hvata me za lice i kreće prema mojim usnama.– Hej, hej, polako curo!

– Što? – izgubljen pogled, a ne čudi me.

– Zdravo Ver, što ima?

– Što ima? Počeli smo da se brinemo jedni za druge Cline? Jesi dobro?

– Ja? Dobro sam, zašto ne bih bio?!

– Drago mi je što sam naletjela na tebe, dugo već razmišljam da ti se javim, da se negdje nađemo. Voljela bih ponoviti onu našu noć... Ono od zadnjeg puta.

– Hm, da... Da, pa ti spadaš u one cure s kojima sam proveo više od jedne noći, zar ne Ver? Sorry, ne sjećam se baš svih najbolje.

– Da sam ljubomorna ili luda uvrijedilo bi me to, ali ti i ja smo isti, pa nisam ni uvrijeđena, ni povrijeđena. Hajde, slobodna sam, stan mi je prazan i blizu je. – Njena ruka pređe preko mojih muda, koja se ni ne trznu. Opa, vidi ti ovo.

– Hvala, ali ipak ne.

– Ne? Aleks Cline kaže ne seksu?

– Kažem ne seksu sada, s tobom – spustim pogled dolje na ravninu. – Vidiš ni on nije za to, žao mi je.

– Bez veze si. A, moglo nam je biti super.

– Žao mi je, kao što vidiš ne pališ me, kita mi je mrtva–hladna.

– Totalno razočarenje – okrene se i odmaršira van na visokim štiklama. Ne mogu da vjerujem da mi je kita ostala nikakva kada mi je cura koja izgleda ovako kao Veronika ponudila seks. Ako je opet umro, ubijam se ovog trena. Mobitel mi zavibrira u džepu, izvučem ga i vidim da je Lia.

– Hej mala ljepotice.

– Gdje se seksi Doktore Čikice? Nalazim se pred vašim stanom i očajnički mi treba vaša pomoć Doco.

– A, je li? Pa što vam je lijepa damo?

– Svrbi me dolje. Malo.

– Bože! - glasno se nasmije, pa i meni osmijeh oboja lice. 

– Mislim da biste trebali što prije doći i dobro me počešati jer moram na posao za dva sata. – I, eto,  samo tako, od tih riječi zategnu me i gaće i hlače, stoji mi kolega tvrd i smotuljan vapeći za slobodom.

– Dolazim za pet minuta! – strpam mobitel u džep, pa pravac auto. Znači tako. Za druge si mrtav, a za nju totalno živ. Mislim da sam jebao ježa u leđa.