Terapeut🔚

18

– Ne moraš se snalaziti mama, našli smo rješenje. Ako se slažeš naravno, da... Da te prijavimo u bolničku kliniku. Tu ćeš imati cjelodnevnu njegu, lijekove, preglede, društvo, sve što će ti trebati. Neograničeno vrijeme za posjete i izlaske kada god poželiš.

– Nemaš novca za to mila. Ne mogu podnijeti da zbog mene radiš još neki posao. Nije u redu. Moraš malo i živjeti.

– Lia i ja smo se dogovorili oko plaćanja, i vi ne morate da brinete za to Barbara – kažem, a Lia mi stegne ruku. – Ja ću rado platiti vaše troškove i Lia i ja ćemo to riješiti na najbolji mogući način.

– Zašto bi to želio Doktore Cline?

– Zato što ste vi njezina majka. I ona je učinila nešto veliko za mene i želim da joj uzvratim uslugu. Ne moram u detalje, jednostavno nemojte brinuti o tome. Pobrinite se da budete dobro, da budete zdravi i sve će se ostalo srediti.

– Ja sam slabih izgleda za kompletan oporavak doktore, organi se možda i smire, ali ovo u glavi... To neće.

– Žao mi je ako je tako, ali vjerujem da će se naći rješenje i za to. Vi samo budite što duže s vašom kćeri; potrebni ste joj. – pogleda u Liu, pa joj oči zasuze.

– Ja sam joj samo teret zadnjih godina. Ne može imati normalna život mojom krivicom.

– Niste vi krivi što ste se razboljeli, nemojte tako. Vi ste joj majka, volite ju i ona voli vas. Uvijek će vas trebati. Majka je jedna, za nju nam ništa nikada nije teško, jer ni njoj ništa nije bilo za nas, od dana kada nas je začela. Tako da izbacite te misli iz glave, u trenutcima kada odlutaju neka tamo i ostanu. Volite ju i ona voli vas. Trebate jedna drugu u životu još dugo. – suza joj se slije niz obraz, ali ona je brzo obriše.

– Kakav si ti ono doktor Aleksandre Cline?

– Psihoterapeut – odgovorim, Lia odmahne glavom.

– Vidi se.

– Pusti ga k vragu mama, on ti je više seksolog, taj svojim pacijentima prepisuje takve terapije da je to totalna ludost.

– I izliječim ih u 99 posto slučajeva.

– Mama, pristaješ li na kliniku?

– Hoće li to tebi olakšati život mila?

– Pa, hoće. Znat ću da si na sigurnom, da si dobro, da te paze, da si sretna. Moći ću doći po tebe kada god hoćemo i odvesti te gdje god želiš, u bilo koje doba. Moći ćemo...

– Pristajem Lia. Svjesna sam svoje situacije i želim bolji život za tebe. Da ti ne budem teret, da možeš da ostvariš sve što želiš. Radiš, živiš, slobodno dišeš pored svog Doktora.

– Ti mi nisi teret mama. Ja te volim pobogu ženo, želim da budeš dobro.

– Bit ću. Ne brini.

– Onda ću doći u ponedjeljak po tebe. Otići ćemo kući, odmoriti od ovoga svega, zatim te spakirati i...

– Kako god ti kažeš mila. – Lia me pogleda, samo se nasmiješim. – Doktore Cline... Mogu vas nešto zamoliti?

– Naravno, bilo što – kažem, a ona sklopi oči.

– Lia se puno žrtvovala za mene. Izgubila je dio života koji joj nitko nikada neće moći vratiti. Ako ti je stalo do nje, učini mi tu radost i pokušaj joj nadomjestiti bar nešto. I stvoriti neke nove, lijepe trenutke da se ima za što držati u životu. Ne znam što osjećaš prema njoj, ali ti si prva muška osoba u njenom životu koju sam upoznala, i da joj nije stalo do tebe sigurno te ne bi dovela ovamo; bolesnoj majci. Zato... Ne znam hoću li te se uopće sjetiti kada me proguta mrak idući put, pa mi obećaj Doktore da ćeš biti dobar prema njoj. Zaslužuje dobrog čovjeka pored sebe. – Lia je oborila pogled, vjerujem da joj je neugodno jer njezina majka to traži od mene, ali ja ne osjećam ni najmanju neugodu, štoviše osjećam se tako dobro što ova žena u meni vidi nekoga tko je dobar za njezinu kćer, tko je može usrećiti, iako me sada vidi prvi put.