Terapeut🔚

17

– Čovječe kako te obožavam – prevalim se preko nje obarajući je na krevet pa kada se nađem lica iznad njenog i vidim sebe u njenim krupnim očima tijelom mi prođe nekakva struja. – Volim to što nemaš dlake na jeziku i što mi u facu kažeš sve što misliš o meni; ne mediš.

– Nisam naučila da medim nikome Cline. Takva sam. Život baš i nije nešto prekrasan prema meni i imali smo zbilja gadnog vremena. Ja sam samo jedna sama, sitna mrva u ovom ogromnom svijetu i morala sam naučiti da se borim. A, i imala sam tu NE sreću da u životu nailazim na tipove koji su me htjeli posjedovati kao stvar, željeli biti moji gospodari, ne davali mi disati, tako da sam morala da se izborim za sebe. A, svi oni su u početku medili i bili kao leptiri dok nisu pokazali pravo lice. Naučila sam biti  kučka prema svima dok ne procijenim tko zaslužuje pravu Liu Bailey. Ali, s tobom je... Ne znam nekako drugačije. Ti se nisi pretvarao ni jednog jedinog trenutka. Odmah si u startu pokazao kakav si. Ženskaroš i pun sebe. Nisi djelovao kao opasnost, više kao privlačni slatkiš koji mami na grijeh. Izgledalo je odlično za zabavu, i zbilja sam htjela sebi priuštiti malo takve vrste zabave, a onda se sve to dogodilo s tvojim mudima, i malo si bio govno, pa si se izvinuo i ostalo i ja... Pa, da  poželjela sam nešto više od zabave s tobom. Toliko da smo eto oboje pristali da damo šansu ovome; našem odnosu, da budem tvoja i ti totalno moj, pa ako ide, ide.

– Zašto misliš da neće ići? – pitam, ona okrene očima. – Zbog mene? Zbog toga što sam naučio svakog dana kresnuti drugu žensku? – ne odgovori. – Dobro, to razumijem, ali mislim da je moguće da se čak i to promijeni, ništa ne traje zauvijek. Moj djed kaže da je došlo vrijeme da se smirim, stvorim dom, obitelj, klince; znaš ženu i sve to.

– Nemojmo pretjerivati.

– Koliko god mi bilo teško povjerovati mislim da me oporavak muda potjerao na taj put, a ona koja ih je oporavila si ljepoto baš ti.

– Meni nije vrijeme za sve to što tvoj djed kaže. Meni se još živi molim lijepo.

– Pa živjet ćemo mala moja, kako nećemo. – skrene pogled ka satu na ormariću pa me zbaci sa sebe. Isusa mu ala me odvalila preletio sam na drugu stranu.– Koji vrag luda ženo?!

– Pogledaj koliko je sati! – skoči iz kreveta pa krene skupljati odjeću. – Trebala sam biti kod mame prije pola sata. K vragu što ću sad, auto mi je ispred kluba?!

– Smiri se, odvest ću te ja, nismo daleko. Zajebao si me Cline, doslovce si me Zajebao i ja sam zakasnila. Tako mi i treba kada mi izvrćeš mozak svojim ljubavnim umijećem.

– A–ha! Evo je.

– Namjerno sam to rekla. Znam da voliš, pa da ti ne nedostaje. Ne može se čovjek baš odjednom svući sa dopinga kojim se filuje cijeli život. Malo po malo Cline. Jedna terapija po jedna.

– Rekoh ti da je ponekad i jedna dovoljna.

– Kod tvojih opičenjaka. Kod tebe će to da potraje malo duže.

– Ako ćeš ti da me liječiš neka traje što duže.

* * * *

– Oprosti što kasnim Gloria, sinoć sam radila doslovno do jutros i uspavala sam se. A, ni ovaj me nije pustio iz kreveta baš brzo. – Sestra na ulazu me pogleda, odmjeri pa se nasmiješi dignuvši obrve.

– Pa, žao mi je zbog posla, ali zbog ovoga ti samo zavidim. Da mene takav mačak drži u krevetu izjutra, ja ni ne bih dolazila na posao.

– Ma, lako je njemu kad ne žuri on je na bolovanju.

– O, na bolovanju, je l' nešto ozbiljno?

– Umro mu kurac. – Zagrcnem se zrakom koji progutam kada ova luđakinja to izgovori, pa se jedva dozovem sebi.