– Zbilja nisi normalan. Aleks, žao mi je. Mislim nije mi žao što si mi priuštio ovo, ali jeste jer ja tebi nisam pružila isto. Nisam ona koja će te riješiti uroka.
– Nema veze. Nije bitno. Riješit ćemo nekako.
– Mislim da ćeš ipak morati tražiti dalje. Oprosti.
– Nisi ti kriva. Ja sam vjerovao, zapravo ja sam svim silama želio da se to što prije dogodi i da se vratim u normalu, da nisam obratio pažnju na ono što jeste bitno.
– Ma što to? – pređem prstima po njenom obrazu dok joj se oči sjaje.
– Ovo. Ti. Ovako lijepa, savršena, rumena od užitka koji sam ti pružio. Vidiš, ja nikada ne razmišljam o tome. Ševim žene i one prokleto ševe mene, ali to je to. Nikada ne razmišljam kako se tko od nas osjeća nakon seksa. Čim tijelo prestane da pulsira od ugode, kraj je. Zadovoljili smo jedno drugo i možemo se razići. Sada, dok te gledam... Ne znam, razmišljam o onome što sam osjetio, o onome što sam poželio s tobom i jasno mi je da je to nešto posve drugačije od svega do sada.
– Pa, da, sad ćeš još reći da je moja mačkica posebna i skroz drugačija od drugih, hajde molim te!
– Nije ona posebna, ti si posebna. Mislim i ona je jer je dio tebe, ali ti si... Jebi ga. Ne znam. Više od svega bih se želio zakopati u tebe, u nju, baš onako kako treba, ali iako ne mogu, s ovim mrtvacem. Da kažem da nisam uživao u svakoj sekundi i na ovaj način lagao bih, jer jesam. Zaista jesam. A, to se prije nikada nije dogodilo. Tako da vjerovala ili ne ti i tvoja mala mačkica jeste posebne. Totalno posebne. – Nasmije se, pa me poljubi, a u tom poljupcu totalno uživam.
– Želiš li ostati?
– Želiš li da ostanem?
– Jako.
– Onda ću ostati. – Uvuče se mi se u zagrljaj, poljubim joj tjeme i ostanem tako osjećati njenu kožu uz svoju, prebirući po sjećanjima kada sam ovo zadnji put uradio s nekom ženom... Pa, tamo negdje na faksu možda? – Ovo je lijepo. Sviđa mi se.
– I ti se meni sviđaš Cline. Jako – spusti glavu dolje do nesretnog slučaja, pa počne da šapuće. – Ok, možda ipak nisam Isus i ne mogu da uskrsnem nikoga, ali ovaj tvoj vlasnik te nazvao i uspavanom princezom, pa onda možda, onako možda u meni negdje čuči neki princ Šarmantni pa te poljubac probudi iz duboke kome – utisne poljubac na ta krepana muda onako preko hlača, pa se nasmije. – Moram probati, jebi ga, možda se probudi čarobnim poljupcem one koja ti nije odmah dala čim te vidjela. Izdržala je koji dan.
– Luda si skroz. Dođi ovamo – prigrlim je ponovno i poljubim joj čelo.
******
Otvaram oči jer me budi miris prženih jaja i slanine pomiješan sa svježom kavom. Udahnem duboko, trbuh mi zakruli. Otvorim oči, ona nije tu, čujem je u kuhinji. Ustanem i odem u kupaonu, umijem lice, izmućkam usta vodicom. Svučem hlače da pišam i ostanem izbečenih očiju. Stoji. Svega mi stoji. O živote, o majko mila, Isusa mi stoji; živ je. Oblije me hladan znoj od šoka, kao da prvi put vidjeh svoju dignutu kitu, umalo me srce ne izdade. Ne znam gdje ću sa sobom prebacujem ga iz jedne u drugu ruku, drmam lijevo, drmam desno, nije san, budan sam, a budan je i on. Ma zajebi pišanje, više mi se ne piša, ništa mi više nije bitno. Preplavila me radost neopisiva. Svučem hlače pa ostanem u gaćama, izletim iz kupaone uletim u kuhinju. Onda digne glavu nakon što je nalila kavu u šalicu, ja se odvalim od te slike. Na njoj je moja košulja skopčana samo s dva dugmeta, ništa drugo nema na sebi potpuno je gola i predivna. Kad je vidim takvu uskrsnuta lešina se digne još više zategne mi kožu i mozak, zaboli.
– Hej Doktore, dobro ti jutro! – priđem pa je zgrabim ljubeći je kao luđak.
– Uspjela si! Ti si! Uspjela si Lia.
– Što? – pita, pa oboje spustimo pogled dolje. Njene se oči rašire od vjerujem ugodnog šoka, jer Bože moj ona je ipak žena na kraju, a sve one tako reagiraju na gospodina motku. – Nemoj me jeb'!
– O, kako ne. Upravo to ću sada da uradim ljepoto. Ako je ovo privremeno dizanje onda želim da te uzmem na sto različitih načina.
– Budalo, kakvih sto načina!?
– Shvaćaš li da si uspjela da me izliječiš?
– Još ne znamo što je to zapravo, možda nije...
– Tvoj čarobni poljubac mala, a sada dolazi ovamo dok se opet nije ukopao u oklop kao nesretna kornjača.
– Ali, kava, doručak...
– Dignuta kita ljepoto, zajebi sve ostalo! – ona mi samo skoči na kukove gola, vrela i uskoro tako potpuno moja!
Wooohooo, lešina oživela! :-)
YOU ARE READING
Terapeut🔚
Short StoryNije čudno posjećivati terapeute različitih branši u današnje vrijeme. Ali, ovaj liječi svoje pacijente od nesretnih ljubavi i pokušaja da ostvare ljubav. Kako za sebe kaže rođen je pod sretnom zvijezdom, žene mu padaju u krilo svakodnevno;zgodan je...
