Terapeut🔚

7

– Umh... – procvilim kao pasče, David me pogleda pa odmahne glavom.

– Ozbiljna situacija.

– Želim umrijeti.

– Ne lupaj gluposti.

– Znam da ti kroz glavu sada prolazi ona dijagnoza na slovo I. Čujem ti misli i želim da crknem. To se ne može dogoditi. Ne meni. Ne sada, ne nikada.

– Ok, ovako ćemo. Znači jutros si se probudio bez erekcije, je li tako?

– Jeste.

– Jesi li sinoć imao odnose?

– Jesam, mislim bilo je norm... – i onda stanem u sred rečenice. Kroz glavu mi prolete riječi one Ciganke. – Dok ne nađeš nešto što će ti pokazati prave vrijednost nikoga više nećeš ševiti. –

– Normalno i što?

– Jebote! – prođem rukama kroz kosu. – Ma ne, to nije moguće.

– Što?

– Ništa. Ništa. Bilo je normalno, ali nisam uživao u seksu. Nisam ni završio posao, jednostavno sam... Pa jebi ga. Umjesto cure koju sam ševio, zamislio jednu drugu i tako sam se izgubio i nisam mogao da...

– Znači tako – užvrlja to na onaj svoj blokić. – Pozvat ću Ivette. Vjerujem da nemaš ništa protiv jer je ona već vidjela tvoj alat,ono, mnogo puta.

– Ne zovi ju! Vidjela je da, ali nikada ovako. Znaš li što to znači? Nikad više neću ševiti Ivette, a to bi bila šteta.

– Kretenu, ona je moja medicinska sestra, vidjela je puno gorih stvari od mlohave kite.

– Ne moje David! Ne zovi je, umrijet ću od sramote.

– Moram vidjeti može li ti ona probuditi uspavanog princa. Uspijevala je to je l' tako puno puta? – samo sklopim oči, on otvori vrata pa vikne Iv. Uđe unutra sva lijepa i mirisna, i sa svojim zanosnim oblinama. Gledam je,  ma zgrabio bih je ovog trena, zatim spustim pogled dolje– smrt.

– Aleks? – ona me pogleda, skrenem pogled sa strane. – Što se ovdje zaboga dogodilo?

– Ivette, molim te pokušaj oživjeti pacijenta. – David se nasmije, a ona mi namigne pa se primakne. Njene me prevelike sise udare po prsima kada se primakne sasvim blizu.

– Ne sviđa mi se ovo Aleks. Ali, ne brini sredit ćemo stvar. – Ruka joj je na mojim uvelim mudima, dira, miluje, drnda, ali jok. Sklopim oči, udahnem duboko.

– K vragu! – David opsuje. – Hvala ti Iv, i ovo je liječnička tajna naravno.

– Doco, izliječi ga kako znaš i umiješ, ako se ovo nastavi, skačem u hladnu rijeku – cmokne me u vrh nosa. – Šećeru drži se. Potrudi se malo i zovi me čim se sve sredi – namigne i iziđe van vrckajući guzovima. Na samo to vrckanje još jučer bi se digao kao feniks iz pepela, a sada ništa.

– Dobro. Hajde, evo ti bočica, piški  unutra, izvadit ću ti krv i odmah ćemo sve pregledati. Riješit ćemo. – Navučem se i odem se popišati u bočicu. Ostavim tamo, zavučem rukav, on mi izvadi krv. – Sjedni tu i gledaj tv dok ja pregledam. Jedno pola sata ok? – što mi drugo preostaje. Ivette ne mogu ševiti u drugoj sobi valja mi samo sjesti i plakati. Razmišljam o riječima one kuštrave i ne mogu da dođem sebi. Je li moguće da to stvarno postoji? Da su Ciganke u stanju baciti neku kletvu na čovjeka? Da me time što je rekla osudila na ovu visibabu u gaćama do tko zna kada? Ne mogu ja tako živjeti. Nema šanse. Ne ja. Pokrijem lice rukama, pa u svom očaju prizovem lik lijepe Lie i osjetim neku toplinu oko srca. Dok su me djevojke sinoć čudno gledale, ona nije. Ona je imala osmijeh i pitala me jesam li dobro. Vrata se otvore i David uđe s nalazima. Skočim s fotelje.