Terapeut🔚

6

- Vau, ozbiljna njuška.

- Jesi za kavu? - pitam, a ona zašara očima. - Lia? Kava? Bezopasna, obična kava. Hajde, imaš vremena do posla. - Pogleda na sat, pa slegne ramenima.

- Može, zašto ne?! - pustim je ispred sebe, pa sjednemo u prvi kafić. Poručim nam kave, ona uzme i nekakav voćni kolač.

- Ona nesreća od sinoć, nije te gnjavio više? - strpa komad kolača u usta, pa prestane žvakati nakon mog pitanja.

- Tko? Ona budaletina? Ma zaboravi to smeće. U ustima mi je odmah okus govna, pokvari mi kolač.

- Kako se tako lijepa cura spetljala sa ološem?

- A, jebi ga, kad su svi doktori zauzeti već, mi jadne dobijemo što je ostalo. A, ostao je većinom ološ - zagrize drugi komad kolača, ja se nasmijem.

- Ja nisam zauzet. - Proguta sporo pa zalije kavom.

- Što te sprečava?

- Nisam baš dobar u vezama. Znaš ljubav na duge staze i to.

- Siroče. To je baš teško i loše zar ne? Kad voliš nekoga i taj netko voli tebe, kada vam je lijepo skupa i ispunjavate jedno drugo. I tako sve ostalo što ide uz to. - Slegnem ramenima.

- Nemam pojma, nisam to imao još uvijek.

- Ono, vau druže vrijeme radi za tebe. Imaš,  koliko ono godina pa svo vrijeme svijeta je tu da se pronađeš.

- Hej mala, kako smo sada došli do priče o godinama? Nisam ja mator. - Okrene očima.

- Ako ti tako kažeš.

- Ovo je bio udarac po mudima. - Nasmije se i odmahne glavom.

- Malo smo osjetljivi čikice?

- Vidi se da si vrag. Ta ti crvena kosa odaje osobnost odmah. A, moj djed rekao da si nađem neku vatrenu, a pravu. Vi ste sve izgleda pravo vragu iz krila ispale.

- Nije baš tako. To ja samo tako branim svoj mehanizam.

- A, je l'? Od čega?

- Od ljudi. Svako ima svoju muku doktore ti to kao psiho terapeut najbolje znaš.

- Moji pacijenti većinom imaju seksualne i ljubavne muke.

- Opa. Znači i ja spadam u tvoje pacijente.

- Seksualne ti probleme mogu lako riješiti, za ostale  treba malo više detalja da tuknem koji savjet.

- Hvala, ali ipak ne.

- A, jesi neka. Baš sam raspoložen, evo ne moraš zakazati termin. Hajde, daj da čujem nešto malčice više o lijepoj Liji iz Gubersa. Tko je Lia?

- Lianette Bailey - kaže i pruži mi ruku. Malu, meku i nježnu.

- Lianette... - ponovim za njom.

- Dobro, znam... Dobila sam ime po baki. Bila je divna žena. Volim što nosim njezino ime, ali svi na njega reagiraju baš ovako. Smiješno je. Lakše je Lia i kraj.

- Lijepo je. I ti si lijepa.

- Vau, hvala ti, nisam to znala. Ti si evo prvi tip ikada koji mi je to rekao zbilja. Sram me skroz. Crvenim se.

- Ha, ha i opet ha. Nego, gdje si žurila kada si se zabila u ovu stijenu?

- Cijelo popodne tražim neke stvari za odnijeti majci u bolnicu. Konačno sam sve našla i pričala sam sa sestrom koja se brine za nju i eto... Nisam gledala.

- Majka ti je u bolnici? Je li dobro? - otkad se ja to brinem za tuđe matere?

- I nije baš. A, liječenje je skupo. I moram raditi pride posao da platim to sve.