15. Usamljeno dete

25 0 0
                                    

Zovem se Stefan,veliki sam vernik, od skoro, bolje reći 7 godina, sam počeo da služim u jednom manastiru, zarad mojih obaveza ne smem reći o kom se radi ali, dobio sam dopuštenje od svog duhovnog oca da podelim ovu priču sa vama
Dogodilo se pre 4 godine ali i dalje imam osećaj kao da se juče dogodilo
Bio je vedri dan, pomalo sparan ali, mogli je da se izlazi, pomagao sam oko nekih poslova oko manastira, kada je jedan stariji čovek pritrčao moleći nas da pomognemo njegovim malom sinu
Otac mu je rekao da ga dovede
Njegova majka ga je donela, dete je izgledalo užasno, krv iz usta, bele oči, greblo je ruke njegove majke kao da su kakva tkanina a njena krv je lila po njegovim stvarima i svim snagama je pokušao da se opire da pobegne iz njenog zagrljaja
Otac mu je prišao i pomazio ga je po glavi a on je ispuštao ne ljutske krike, to su bili krivi čistog besa i užasa, bola i krvoločni
Otac: ubedi te ga unutra, sine dođi da mi pomogneš
Bez pogovora sam pošao za njim
Otac: pomozi majci da ga drži
I ja sam pomogao
On je čitao molitve, prskao ga svetom vodom, prislanjao mu krst uz čelo, pokušali smo sve ali dečak je i dalje bio.... Zaposednut
Otac je na kraju od iznemoglosti i satima borbe sa demonom unutar dečaka pao na kolena
Otac: Molim te, Preklinjem te, pusti ovo dete da ima svoj život nije to ništa nažao učinio
Dečak, odnosno demon, se otrgao i zgrabio ga za lanac sa krstom koji je nosio oko vrata  i dubokim odvratnim glasom je rekao
Demon: Uzalud starče! On ne želi mene da pusti da idem!
Pogledali smo se i gledali kako se demon sam muči da izađe iz tela najobičnijeg 6-godišnjeg dečaka
Spustio sam se na kolena i zagrlio ga
A u sledećem trenutku se čuo normalan dečiji plač i jak stisak
Podigao sam pogled i video demona kome se lice topilo
Klimnuo mi je glavom i samo je ispustio
Pogledao sam dečaka a njegove oči su bile skroz crne.... Tada sam shvatio.... Da su roditelji Ateisti, ne osuđujem naravno ali, ne moraju dete da uvlače.u svoje probleme sa kultom, moj mali brat je tako izgubio život, ne mogu da dopustim da još neku umre tako
Pitao sam ih da ga ostave kod nas da mu bude bolje
U početku su se protivili i to baš ali na kraju su pristali
Sada .... U bašti nadgledam kako mališa radi, tu i tamo pogleda u mene, osmehne se i nastavi da radi
I ja se njemu osmehnem, ali ne mogu da vam opišem kolika me jeza hvata, kada sam sam negde sa njim i uhvatim ga kako bulji u mene sa tim očima

Horor priče Where stories live. Discover now