Part 1

195 14 2
                                    

Setajuci mracnom ulicom podigla sam glavu i uzdahnula. Bilo je hladno. Zadrhtala sam i ponovo oborila glavu. Navukla sam kapuljacu i stavila ruke u dzep kao i obicno. Ulice su bile prazne i puste, sa ponekim prolaznikom. Isla sam sporim korakom, bilo je tiho i mirno. Isla sam da se vidim sa Andrejom. Andrej je moj drug koga ne poznajem dugo. Njegov hod, crna kovrdzava kosa, smedje oci i taj neki pogled koji od kog mi srce zalupa, te pune usne..
Nakon duzeg hodanja stigla sam na mesto gde se uvek nadjemo i ugledala njega kako ide ka meni. "Ej", rekao je i poljubio me u obraz. "Ej", nasmejala sam se.
"Aj da sednemo", predlozio je.
"Aj"
Izgledao je slabo i iscrpljeno, bio je bled i imao je vece podocnjake nego inace.
"Jel znas sta?", poceo je da se smeje.
"Sta?"
"Ja sam narkoman jel si znala to?", jos jace se smejao.
"Da da i ja sam"
"Mi smo deca za primer zar ne?"
"Da, nema boljeg uzora"
Oboje smo se smejali jako. Ali on je delovao cudno, mozda je bio pijan.
"Ali ja sam...", zastao je, "Nista, nema veze".
"Sta? Reci slobodno?"
Pogledala sam ga u oci. Oborio je pogled. Nesto je definitivno krio.
"Ne mogu ti reci, ne jos. Mozda jednom, sta ja znam"
Zazvonio mu je telefon i pricao je kratko i tiho, zatim je prekinuo i javio da mu je nesto iskrslo i da mora da ide. Cudno, s obzirom da zivi sam...

The Dark SideDonde viven las historias. Descúbrelo ahora