Prva knjiga iz serijala "Pomrčina"
Prljavo, mračno, krvavo i posve nezakonito. Reneé, poznatija pod imenom Ruby, nesvjesno upada u mračne poslove mafijaša čiji je glavni cilj crno tržište, a kod kojeg je ona jedna od meta mafijašima.
Dean, jedan od...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
"Zovem se Dean, radim na tajnom zadatku kako bih razotkrio ko stoji iza nestanka ljudi i šta se zapravo dešava iza te cijele fasade običnog kluba."
Na trenutak ga samo posmatram, šokirana, ali jedan dio mene je naslutio kako zapravo ima veze sa policijom. To je objašnjavalo njegovo racionalno razmišljanje, potrebu da ispituje, pištolj, pobugu.
"U redu, Dean", iskušam njegovo ime na svom jeziku "trebala bih biti šokirana, što i jesam, ali ne mogu reći da već nisam imala neke slutnje."
Dean se naslonio na laktove, okrenuvši glavu prema meni kako bi me pogledao u lice. Njegove zelene oči su zasvijetlile pod tim uglom i lice mu je postalo manje napeto.
"Izgleda da onda svoj posao nisam obavljao kako treba", prokomentarisao je kratko se osmijehnuvši.
"Jesi, samo što si mi iz nekog razloga zaokupio pažnju", ne znam zašto sam to priznala, ali sam se momentalno pokajala jer nisam namjeravala da to sazna. Pogledao me u oči i kunem se da sam osjetila tenziju koja je natjetala da mi cijelo tijelo zadrhti. Bili smo tako par sekundi, imala sam osjećaj kako bi mogao svakog trenutka da mi se približi i zatvori prostor između nas jednim senzualnim poljupcem, međutim skrenuo je pogled sa mene i tenzija je splasnula, ali ne toliko da je više nisam mogla osjetiti.
"Treba mi tvoja pomoć", tiho reče kao da bi nas neko mogao prisluškivati "sâm ovo neću moći. Ti si duže vremena tu, a sad si postala njihova glavna meta."
"Kako ti ja mogu pomoći?"
"Ne znam još", potrljao se po licu, izbacujući isfrustrirani izdah "ne želim da te uvučem u opasnost. Međutim, nikad nismo bili bliži da ih ulovimo. Naravno, tvoja je odluka da li pristaješ da mi pomogneš uzimajući u obzir da riskiraš mnogo čega."
Na trenutak sam stala da razmišljam. Larissa bi mi rekla bez premišljanja da odbijem, kako je to suludo i kako rizikujem svoj život. Moja razumna strana također šalje upozorenje, ali neki unutrašnji osjećaj vrišti da pristanem. Možda je razlog tome što sam svo ovo vrijeme bila u sjeni, nemoćna da pomognem svim onim žrtvama koji su sad Bog zna gdje, a možda i jer sam sama znala kako je ovo jedino riješenje da se spasim od daljeg propadanja u ove prljave igre.
"U redu", kažem osjetivši da mi je glas pri kraju zadrhtao. Da li je to bilo od straha ili olakšanja? Ne bih znala reći.
"Ruby ne moraš ako ne želiš, totalno razumijem razloge."
"Ne, želim to, stvarno."
Polako sam ustala, uzimajući svoju duksericu koju sam u međuvremenu skinula sa sebe zaputivši se prema vratima. Dean me pratio do ulaza. Kada sam krenula otvoriti vrata osjetila sam njegov blagi stisak na ramenu. Nisam se mogla okrenuti, bio mi je pritisnut iza leđa toliko da sam osjetila njegov dah na vratu koji me golicao. Koža mi se naježila na to, tjerajući moje tijelo da osjeti blagu malaksalost.
"Hvala ti, Ruby, daću sve od sebe da te ne dovedem u nepotrebnu opasnost."
"Reneé", čujem sebe kako to tiho izgovaram, polako okrećući glavu prema njemu, što je bila velika greška jer su nas razdvajali samo par centimetra. Njegove zelene oči su me posmatrale, vidjevši u njima požudu koju pokušava potisnuti.
"Hvala ti Reneé."
Izašla sam iz njegove zgrade što sam brže mogla, svjesna da mi je tijelo i dalje ostalo pod utiskom njegove blizine. Navukla sam kapuljaču preko glave i brzim koracima krenula nazad prema svom stanu, mislima pomiješanim, emocijama uzbrkanim i tijelom drhtavim. Pristala sam mu pomoći, ali bi to značilo da ću ga češće vidjeti, što također znači da bi se ovo moglo ponovo desiti. Krivim adrenalin koji me posljednje vrijeme često uzdrmao, ali znala sam da nije u pitanju bilo to. Njegovo tijelo, muževni miris, duboki glas i pogled...taj prokleti pogled koji mi je izbijao dah iz pluća. Bio je poput zvijeri koji je posmatrao svog plijena, čekajući trenutak kad će ga uloviti. Uhvatila sam se kako razmišljam šta bi bilo da je zatvorio prostor između nas. Da li bih mu dopustila da me uzme? K vragu, da.
Mi smo mogli biti potpuni stranci i svejedno imati ovu burnu koneciju. Međutim, više ga ne mogu smatrati strancem, iako još uvijek ne znam skoro ništa o njemu. Ušla sam u svoj stan koji je po običaju bio prazan, Larissa je trebala doći tek za par sati, a ja nisam osjetila umor. Trebala bih leći, ali znsla sam da bih se samo mučila u krevetu pokušavajući da hvatam san. Umjesto toga sam uzela hladno piće i upalila sebi seriju, trateći vrijeme sve dok nisam prestala čuti pozadinu toneći u crnilo.
