~Plamen ljubavi~

91 2 4
                                    

*Jelena:


„Na sve sam mislila, ali ni na kraj pameti mi nije bilo da ti možeš da budeš taj sa kojim treba da se vidim“, rekla sam mu sa sve osmehom na licu. Ostali smo još malo u kafiću. Naravno, bili smo opušteniji i slobodniji. „Isto. Malo posle tvog odlaska, mene je zvao Filip i rekao kako mi je zakazao sastanak sa nekom devojkom. Drago mi je da si to ti“, njegove posebne oči su gledale u moje. Uhvatio me je za ruku, te istu i poljubio. Iskren smešak se našao na mom licu. „I meni je drago što si taj dečko baš ti!“
„Šta si planirala danas da radiš?“, naslonila sam glavu na njegovo rame. „Ništa specijalno. Moram malo da učim. Što pitaš?“
„Pa mogli bi malo da provodimo vreme zajedno“. Njegove oči su krasile poseban sjaj koji se prelamao zbog sunčane svetlosti. Usne su mu bile malo razvdvojene, a preko čela mu je padao mali pramen kose. Izgledao je nikad lepše i nikad više moj.

„Pa nekoliko dana smo bili zajedno. Da ti ne dosadim?“. Slatko je preokrenuo očima, a ja sam taj trenutak iskoristila i spojila nam usne. Prvo se trgao, a onda je i sam počeo da ljubi moje usne, čak lepše nego što sam ja njega ljubila. Milovao je moje usne svojima. Gricnuo mi je donju usnu, što je izazvalo blago otvaranje mojih. Iskoristio je situaciju, pa je njegov jezik pronašao moj. Njegove jake ruke su se našle na mom struku, a meni je u ternutku došla misao da se nalazimo u sred kafića.

Odmakla sam se od njega, a pogled odmah spojila sa njegovim. „U kafiću smo“, nasmešila sam se dok je njegov topao dah milovao moje lice i dok se nežno uvijao oko mog vrata čineći da mi se celo telo naježi.

Šta mi radi ovaj čovek?

„Mi veoma brzo možemo da nestanemo iz ovog kafića i da se nađemo na nekom privatnijem i više intimnijem mestu“, gledao me je ispod obrva, kroz njegove guste, crne trepavice. Vrteo je pramen moje, već loknaste kose oko prsta i željno iščekivao moj odgovor. Onda sam se setila, nisam mu rekla za moje roditelje. Osetila sam kako tuga počinje da mi preplavljuje oči. Pročistila sam grlo i odmakla se od njega. Uhvatio me je za ruku i zabrinuto pogledao. „Hej, nisam mislio da...“

„Znam da nisi mislio na to. Samo, postoji nešto što ti nisam rekla“, glas je već pošeo da mi podrhtava, a u misli se vraća veoma teška prošlost. Suze su ponovo pretile da će se pojaviti na mojim obrazima. „Malena, reci mi. Šta je bilo?“, pogledala sam ga u oči. „Hajde da idemo do mene, tamo ću ti sve objasniti“. Uhvatio me je za ruku i izveo iz kafića.

Ćutala sam. Nisam imala snage da pričam. Pogotovo ne sada. Već tek kad dođem kući, onda ću skupiti snage. Tamo ću imati snage. „Hoćeš li reći nešto?“, upitao me je već vidno uplašen zbog mog pogleda. „Hajde samo da dođemo kod mene, molim te. Sada nemam snage“, po glasu mi se čulo da ću zaplakati svakog trenutka, te je samo klimnuo glavom i svoju šaku spustio na moju butinu. Da, tako sam znala da je on tu. Znala sam da je pored mene.

Ne mogu opisati taj osećaj. Dopisivati se sa nekim godinu dana, zavoleti nekog i sada konačno biti u njegovom zagrljaju je stvarno prelep osećaj. Osećati njegovu kožu na svojoj čini da ti se celo telo naježi, a srce poskoči. Svaki njegov poljubac ti žari kožu, a želiš da taj osećaj imaš do kraja života. Osećaj njegovih usana na svojim te vodi u neke druge krajeve, na neku nepoznatu planetu koju tek treba istražiti i upoznati njene predele po kojima ljudska noga nije kročila. Njegove ruke oko tebe, čine da se stvori neki drugi svet, vaš svet. Voleo si osobu jako, a još je nisi ni jedanput video. A sada, kad si je video, kad si je zagrlio, poljubio, ljubav je bila jača. Plamen ljubavi se u tebi još više rasplamsa. Svaki poljubac je činio da vatra još više gori. To je taj plamen ljubavi koji je nemoguće ugasiti.

Saša nas je veoma brzo dovezao na adresu koju sam mu dala. Na adresu moje patnje i bola. U dvorištu se nalazila breza, čije su se grane ponovo pomerale pod uticajem vetra. Vraćala me je u detinjstvo, u dane kad sam bila srećna i radosna. I sada sam srećna. Ali ove dve sreće je razdvajao veoma dug period pun bola i melanholije. Put posut trnjem. Pogledala sam u osobu koju volim više od svega. Mali osmeh se našao na njegovim usnama, pa je izašao iz kola. Posmatrao je lepotu okoline, a ja sam posmatrala njega. Njegovu figuru koja je bila lepša od celog ovog prizora. Izašla sam iz kola, polako mu prišla i zagrlila ga sa leđa. Obmotala sam ruke oko njegovog stomaka, a on je svoje stavio preko mojih. Duboko sam udisala njegov muški parfem u kojem sam se davila, kao u najdubljem crnilu.

Da, nekada sam se davila u tami i crnilu, a sada se davim u njegovom opojnom parfemu. Prešla sam sa njegove prednje strane i još jače ga zagrlila. Moja oaza mira. „Šta je bilo, devojčice? Jel te neko dirao?“, odmahnula sam glavom, ne izlazeći iz njegovog zagrljaja. Rešila sam da mu sada sve ispričam, i to baš ovako – u njegovom toplom i bezbrižnom zagrljaju. „Reći ću ti sve, ali ovako. U tvom zagrljaju“, zamolila sam ga, na šta me je on samo poljubio po temenu. „Bez roditelja sam. Otac mi je poginuo kad sam imala četrnaest godina, a mama mi je umrla kad sam jedva napunila osamnaes godina“, u dahu sam rekla. Osetila sam kako je zagrljaj postao jači i sigurniji. „Posle tatine smrti, skoro sam potonula do dna. Gušila sam se u košmarima i crnim mislima. Mama i Gaga su mi pomogle da s iščupam na površinu“, napravila sam malu pauzu da bih udahnula, a on j ćutao, „Za četiri godine, izgubila sam i mamu. Tumor je počeo prebrzo da se širi i oduzeo joj život“. Suze su mu već uveliko natopile majicu. Nisam imala snage da nastavim. Zapravo, nije imalo šta više da se kaže. Uzeo me je u naručje i odveo do ulaznih vrata. Izvukla sam ključ iz torbice, uzeo mi ga je iz ruku i otključao vrata. Ušli smo unutra, a on me je ponovo uzeo u naručje, nogom zatvarajući vrata. Sa mnom se peo na spraat, a ja sam mu rukom pokazala na vata moje sobe.

Spustio me je na krevet, legao pored mene, a moju glavu stavio na njegove grudi. Ruka mu se odmah našla u mojoj kosi. Mokre pramenove je nežno sklanjao sa mog lica. Počeo je da ostavlja sitne poljupce po obrazima, te je tako uklanjao suze koje su se našle na njima. Ljuljuškao me je u svom naručju, čineći da se polako smirim. Opustila sam se u njegovom naručju. „Svake noći sam sanjala košmare. Ali prve noći sa tobom, spavala sam mirno i spokojno“, tiho sam rekla. Još jače me je zagrlio, a ja sam zatvorila kapke i utonula u dubok san.

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Linija životaWhere stories live. Discover now