1. Sekica1
Ali danas mi se sve to zaplelo u mrežu misli, po prvi put mi je bilo žao što nisam više čitao u svom jadnom životu. Bajke i knjige koje su mi roditelji čitali naučile su me o dobru i zlu, bile su to prve moralne vrijednosti koje sam usvojio i koje su bile temelji za moju osobnost i karakter. Možda bi me neka knjiga, da sam je ikad pročitao, naučila kako normalni ljudi reagiraju u ovakvim čudnim trenucima. Možda bih znao što trebam napraviti, možda bih znao ovo sve prekinuti. Ili bih usvojio neki samoobrambeni mehanizam koji bi me održao prisebnim u ovakvim trenucima. I napokon, možda bih znao uočiti magične niti u svom životu prije nego što su me naglo povukle u nepoznato i sve mi okrenule naglavce. Jedino što sada znam kao sigurno jest da mi se rečenica Živjeli su sretno do kraja života više i ne čini toliko mogućom.
Zadnje ljetno Sunce pozdravljalo se s kamenim ulicama maloga grada, ljubeći ih posljednji put te godine. U ovo će vrijeme sljedećega dana njegov blagi dodir biti zamijenjen grubljim i hladniji prstima nove jeseni. Nekoliko zaigrane djece trčalo je njima slobodno poput vjetra koji će uskoro stići i zatrpati te iste ulice šarenim lišćem. Stariji su se mještani još uvijek skrivali u hladovini svojih kamenih kuća, povremeno prigovarajući na vremenske prilike kako bi ispunili neugodna razdoblja tišine. Prilika skrivena u crnom ogrtaču izašla je iz kuće lako se stopivši sa sjenama uske ulice. Brzim se korakom našla na glavnom putu, pognuvši glavu kako bi izbjegla znatiželjne poglede kojih je u takvim malim mjestima bilo i previše. Nije željela otkriti razlog svoga izbivanja iako je znala kako će jednom to morati učiniti, ali zašto ne odgađati još malo? Njezin cilj bilo je polje klasova premazanih bojom zalazećeg Sunca i slobode. Bilo je to sklonište od stvarnosti gdje je, ne tako davno, posijala sjeme svoga sna koje je svakoga dana raslo u visine. Ali dolazi jesen, a s njome i žetva kada treba ubrati plodove. Želi li ostvariti svoj san sada je bilo vrijeme da to učini.
