24

5.3K 186 9
                                    

《 Lejlina perspekriva》

Oci kad otvorim nije ga bilo pored mene... Moj mozak mi nije dao da zaboravim sve sto sam mu rekla sinoc. Priznala sam mu. Dotaknem svoje oci u cusu sto ne osjecam mamurluk, a onda imam sta da vidim prsten, Vukov prsten je na mojoj ruci.

Ne treba da me raduje!

Opomenem sebe, medjutum ne skidam pogled sa prstena.  Rastegnem se i ogrnem mantilom, a miris hrane me namami u kuhinju. Sjednem za stolom, a kad krenem uzeti nesto sa prepunog stola moj stomak se odjednom  pocne stezati, mucnina me otjera od stola...

-" Napila sam se... sve je uredu"

Govorim sebi dok se ne odmicem od kupatila.

-" Kasni mi zbog stresa!"

Dreknem na svoje misli... Ne mogu, ne postoji sansa. Doktori su rekli da ne postoji sansa da.

-"Samo sam pijana"

Kazem razumno, dok polako mucnina nestaje. Poruka na mom telefonu " Molim te cekaj me kuci, doci cu za sat vremena, hitan posao  u firmi"

Ne konstatujem poruku, vec me misli vuku negde drugo, apoteka je tu. Na 2 minuta, da uzmem test za svaki slucaj?

Obukla sam se i papucama otrcala do apoteke. Kao da me je neka nevidljiva igla bola dok sam cekala red za pultom. Nisam trudna, ne mogu biti... nema sanse.

-" Dobar dan"

-" Gosposjice Lejla, izvolite"

Ignorisem pomisao sa me poznaje, ignorisem i misao da vidim ko je ona...

-" Test za trudnocu...3-4 zelim"

-" Joj Vi i Lazar? Boze dragi"

Na pomen Lazara osmije lazni mi pada, ali cutim. Svakako ja ne mogu sa se vratim Lazaru,mlad je,zgodan je naci ce on sebi devojku koju zasluzuje.... Necu se vratiti Lazaru.

-" Prijatno"

Sakrijem testove trceci se vracajuci u stan.

-" Zasto  stvaram tenziju, nemoguce je da budem trudna"

Kazem sebi ali opet sva 3 testa sam odradila odaljavajuci se od njih... Bjezim od mirisa hrane i od testova dok rezultati ne budu gotovi.

《PERSPEKTIVA PISCA》

Stanom tog jutra odzvonio je vrisak... Gledajuci razlog vriska pretpostavilo bi se da bi trebao biti pun srece ali ne... Nije bio, bio je pun tuge i bola kada sva tri testa pokazu isto. Pozitivan je,trudna je... Nosi njegovo dijete. 

Klizila je niz vrata sve do ledenih plocica gde se sklupca i ludacko krene plakati. Voljela je ona njega, voljela ga je vise od sebe ali on nije patio kao ona ma koliko mislio da jeste. U isti dan izgubila je dijete, isti dan kada je odbio njen poziv i drugoj rekao da. 

Njena bol bila je jasna vriskom koji odlijeze u kupatilu. Dok se skuplja u lopticu i pokusava smiriti. Uzalud ne moze prihvatiti da je trudna sa nekim ko nije dosao ni da vidi kako je nakon gubitka bebe.

Dugo je sedela, da bi smogla snage i sve testove spakovala u svoju torbicu. 

-" Lejla..."

Rekao je siguran da ga nije sacekala, medjutim ona je gledala grad naslonjena uz zid.

-"Kako si?"

Sumnjicavo je pitao, dok ona podize pogled ka njemu hladan kao led.

-" Dobro sam..."

-" Bila si do apoteke?"

-" Bila sam mamurma... Kupila sam nesto za bolove."

Klimao je glavom na njene rijeci, a potom pogleda i u njenu ruku. Prsten je tu.

-" Nosim ga..."

-" Savrsno ti pristaje sunce"

Uvijek joj srce poskoci od tog nadimka

-"  Znam, mozes li me kad doruckujes povesti kod Marije?"

-" Zuri ti se?"

-" Ne, imam vremena.  Doruckuj prvo."

-" Mozemo li veceras negde izaci sa proslavimo prsten na tvojoj ruci?"

-" Naravno, bicu kod Marije da joj pomognem... ti mi javi vrijeme?"

-" Hocu, a da premjestis stvari ovde sa mnom?"

-" Mogla bih, dogovoricemo se veceras"

-" Imas li nesto da mi kazes Lelo?"

Odmah je veselo odmahnula glavom

-" Imam prsten..."

Veselo se nasmijala, a on je uzvratio osmijeh.

-" Imas..."

Rekao je za sebe te nastavio doruckovati dok ona ne sklanja smijesak sa lica.

Opaka istinaWhere stories live. Discover now