14

5.5K 180 14
                                    

Ni manje ni vise uputila sam se ka njegovoj kuci,  Bijesna i ljuta zbog toga sto je natjerao direktora bolnice da mi na lijepe oci da odmor i ako to nije u skladu sa zakonom.

-" Gospodin Vuk je na vaznom sastanku"

Podigla sam obrve i smireno udahnula, ako ce moj posao da trpi nece ni on odrzavati sastanak.

-"Zar mislis da je Vuku vaznije bilo sta od mene. Hitno moram da ga vidim"

-" Odmah cu da mu javim,samo sacekajte"

Ljuto se drznem

-" Ako napravis i korak sredicu da ostanes bez posla!"

Zaledio se u mijestu, a ja prodjem pored njega. Uletjela sam u salon za koji vjerujem da je za privatne sastanke.

-"Nema vise sastanka!"

Proderem se, a onda samo sto me srce ne okine. Predsjednik drzave sjedi, toliko poznatih ljudi u tom biznis svijetu. Ovo je sve trebalo biti tajna, tako sam trazila... I htela sam da bude ali nisam ocekivala ovakav sastanak.

-" Lejla"

Ustao se sa cela, trebao bi da je ljut na mene..
BIO BI  da ja ne izgledam kao paprika dok svak gleda u mene.

-" Zasto me nijesi upozorio"

Kazem kroz zube...

-" Oprostite nas na tren..."

Rekao je i povukao me sa sobom zatvara vrata i pribija me uz zid pored.  Cekam da vrisne ili bilo sta medjutim njegove usne poljube moje divljim poljubcem.

-"Zavrsicu za 10 minuta"

Odvojio se i polako  me pustio da prodjem... Sama se smjestim u dnevnu dok prezivljavam najveci blam blamova... To je to, moja tvrdoglavost.

(***)

-"Zasto nisi poslusala obezbedjenje?"

Uzela sam gutljaj kafe koji mi je donijela kucna pomocnica.

-" Zasto mi nijesu rekli o kakvom se sastanku radilo?"

Blago se nasmijao i sjeo pored mene.

-"  Nemam sastanke cesto Lejla, a kad imam onda su to ovakvi sastanci sa istim ljudima. Zanemari ih, ovo je i tvoja kuca mozes da radis sta zelis"  

-" Nisi imao pravo da nateras ljude da mi daju odmor."

-"Zelim te cesto pored sebe i zelim da negde veceramo vani"

Sklonila sam se od njega i  ljuto ga skenirala.

-" To sto imas novca ne znaci da mozes sefove bolnica da teras da mi daju odmor"

Vratim se  na svoje i ne odustajem.

-" Rekao sam da hocu sto vise da budem sa tobom i niko me u tome nece spreciti... Sad reci koji restoran volis!"

Sta god da sam krenula reci ustao se i hladno me skenirao.. 

-" Reci Lelo,koji restoran volis"

-"Ne zelim da se pojavljujem u javnosti sa drugim muskarcem! Ja cu se udati za 3 mjeseca"

-"To cemo jos da vidimo... Rezervisi nam ceo restoran za sat vremena"

Prodere se, te prodje pored mene kako bi sebi natocio casu viskija.

-" Kad ces maci tu masku i priznati da me volis? Bez potrebe pricas kako ces se udati kad oboje znamo da neces"

-" Odakle znas?"

Prekrstim ruke i pratim ga pogledom.

-" Toliko cu da te volim da neces moci ni da osjetis tudju ljubav jer ces samo videti mene i volis mene"

Kao da tako vec nije, niko i nikad apsolutno nikad nije mogao da mu pridje kad je u pitanju moja ljubav prema njemu. Volim samo njega!!!

-" Nemam pojma odakle tebi sve to... proslo vrijeme koristi kad govoris o mojim emocijama"

-" Sinoc sam video sve"

Pokosim ga pogledom, a on nastavlja da se smekersi smije.

-" Ja idem"

Ljuto se brecnem i krenem ici, a on me povuce za ruku tako da se nasa tijela sudare. Ne mogu nista osim da se naslonim na njegove grudi i uzivam u ruci koju osjecam na svom stomaku.

-" Mozemo da idemo na veceru, a mozemo i da produzimo do moje sobe... Iskreno malo sam umoran i hteo bih da svoju devojku pomstram u tisini za vecerom, ali ako je ona neposlusna."

Pustio je ostatak recenice da vidi u vazduhu dok se ja cimnem na njih.

-"  Provociras me Vuce"

-" Lazes me o svojim osjecanjima Lelo..."

-" Idemo na veceru!"
kazem i prodjem pored njega do izlaznih vrata, njegovi ljudi su vec pripremili auto te kad pridjem mi otvore vrata.

Igram se sama sa sobom jer samo Bog zna koliko ga zelim...

Opaka istinaWhere stories live. Discover now