sjećam se te večeri
iako je u magli, i malo je mutna
iako mi je pred kraj te zabave
umom zablistala kratka slutnja
noćni, kasni sati
glazba koja probija valove u zraku
mutna tijela koja plešu u dimu
i stranci u mraku
uspavana memorija i sjećanje
tvoja ruka preko moga ramena
trajalo je to možda pola minute
tebi to nije imalo znamenja
rukovali smo se nekoliko puta
rekla sam ti da mi je najdraža boja žuta
razgovor je trajao nekoliko minuta
i moj um otada neizbježno luta
sjetila sam se toga danas
prolepršalo mi nešto po stomaku
ne znam jeli to bila iznimka
ili tako grliš svaku?
DU LÄSER
mjesečina
Poesipostoji jedna velika zgrada, ljudi žive u njoj, dolaze i odlaze. u podrum se nitko ne usudi ući. nema svjetla, nitko se ne usudi promijeniti žaruljicu. ne usude se čak ni pokucati na vrata toga podruma. ja sam zgrada, i vi samo što ne prođete kroz v...
