𝕡𝕠𝕧𝕣𝕒𝕥𝕒𝕜

190 11 0
                                    

Usli smo kod Olivandera i odmah se okrenuo i vidjeo mene... "Ana Weasley, kcer od legendarne Malficent. "Da do-" prekinuo me je i rekao. "Dosla si uzeti stap koji pripada smo tebi... Jedva cekam, ovo ce biti show..." proslo je dosta vremena od kada je Oli otisao u skladiste... Ahaa eno ga. "Ana imam savrsen stapic za tebe isprobaj ga molim te" isprobala sam ga i odjednom se stvorila jaka zelena svijetlost i zapuhao je vijetar oko mene. "TO JE TO!" rekla je moja majka ponosno i smijehom na licu... "Ana ovaj stapic sadrzi istu moc kao stap tvoje majke, moras ga paziti i nemoj dozvoliti da lde u krive ruke!" Nisam mogla vijerovatiiiii. "Hvalaa vam punooo!" Otisla sam i zagrlila Olivandera.

ANIN STAPIC

"Predivan je" rekla sam dok sam cekala mamu da izadje vani od Olia... "Ne kao ti!" Sapnuo je netko na moje uho, pogledala sam i vidjela Draca kako gleda u mene i odlazi... Bas si se u pravog zaljubila, bravo Ana, BRAVO.

__________

Vratili smo se kuci. Nisam mogla pestat razmisljat o Dracu, ali mi je mama prekinula misli..." Ana, Ana, ANA!." trgnula sam se i vidjela majku kako me gleda sa blagim osmijehom... "Sto je bilo?" Rekla sam jer me je probudila iz najlijepsih misli, ANA STO TO PRICAS DRACO JE TVOJ NEPRIJATELJ... bar tako mislim...
"Danas idemo u goste. A i mislim da ti se netko svidja!" Ostala sam u cudu nakon zadnje recenice ali nista nisam htjela skrivati od nje.
"Da jesam, ali me on mrzi zato sto sam jedna od Weasleyjevih valjda..." rekla sam tuzno gledajuci u pod... "Idemo uzeti haljine zs veceras a ti ces mi sutra reci sve. Moze?" Rekla je i onaj dio sa haljinama mi se jako svidjeo. "DA!" Idemo uzeti haljine. A samo stl smo se vratili iz Diagon Alleya, valjda mi je lvo trening...

______________

Evo nas ispred najlijepseg butika za muske i zene. Usli smo a ja sam odmah vidjela prelijepu haljinu rekla sam. "WOW" moja majka je to primjerila i odlucila je izeti

Dosli smo kuci i poceli se spremati. Naravno Ani nije palo na pamet skloniti svoja predivna  crna krila ali je trebala skloniti rogove..


"Krecemo!" Rekla je majka veselo. Nije mi htjela reci gdje idemo, ali nema veze... Dsoli smo leteci do jedne velike mracne vile  bila je toliko ogromna "WOW" Rekla sam na glas...

Ovaj dio je dosta kratak i zao mi je sto nisam dugo izbacivala, pocela nam je skola i imali smo previse toga za naucit. Nadam se da ste svi zivi i zdravi. BAJ❤️❤️✌️ btw u sljedecem dijelu pokazivam kosu i haljinu.

𝗟𝗷𝘂𝗯𝗮𝘃 𝗕𝗼𝗹𝗶Where stories live. Discover now