2.6 - Drugi dio

Beginne am Anfang
                                    

„Da bar mogu nešto učiniti.“ Rekao je tiho, ostavivši poljubac na mom vratu.

„Što ti radiš za Božić?“ Upitala sam. Da Ashton ne radi ništa posebno, mogla bih provesti dan s njim i to ne bi bilo toiko loše.

„Michael i ja idemo kod moje mame.“ Odgovorio je.

„Mogu ja..“ Počela sam, ali sam se zaustavila. Nisam se željela samo tako pozvati kod Ashtonove mame za Božić, ne bih htjela pokvariti što god da su imali u planu. A i bilo mi neugodno s obzirom da nikada prije nisam vidjela njegovu mamu.

„Da, ne mislim da je to dobra ideja.“ Promrmljao je.

Pokušala sam ostati tiha i ne zamarati Ashtona pitanjima, ali nisam si mogla pomoći. „Zašto ne?“

„Ne znam, Murphy, samo ne vjerujem da smo.. spremni.“ Razmislio je prije nego što je odgovorio, kao da teško pretvarao misli u riječi. Vjerojatno je pokušavao izbjeći svađu koje nikada nisu dobro završavale.

„Spremni?“ Upitala sam. „Ne pitam da se uselim ili nešto, samo..“ Ponovno sam se zaustavila, ne želeći raditi od ovoga veliku stvar. Odmaknula sam se od Ashtona i sjela nasuprot njega, prekriživši noge.

„Dani“, počeo je i znala sam da neće biti dobro, „sviđaš mi se, jako. Ali bojim se da se mojoj mami nećeš svidjeti. Trebalo joj je gotovo dvije godine da zavoli Kenzie.“

Ashton je teško progutao kada je spomenuo Kenzie i spustio pogled. „Samo ne znam što bi mislila da te dovedem da upoznaš cijelu moju obitelj kada još nismo zajedno toliko dugo.“

„Ne znam jesmo li na tom levelu.“ Dodao je.

Naravno, povrijedilo me je to da Ashton ne misli da smo 'na tom levelu' kada bi me mogao upoznati s obitelji, ali znala sam da ima razloga misliti o tome na taj način. Jedna od najvažnijih stvari u našoj vezi bilo je to  da se uvjerim da je Ashton sigurno u redu s onim što se događa, složila sam se s tim. Razumijem kroz što je prošao i ne želim ga prisiljavati na nešto što on ne želi. Ponekad je to bilo teško, ali Ashton mi se zaista sviđao tako da sam bila dužna snaći se.

„Znači... Tvoja mama bi poludjela da me dovedeš kod nje nakon što smo kratko vrijeme zajedno?“ Upitala sam kako bih si sve rasčistila. Nisam bila tužna, samo malo zbunjena. Ashtonu nije bio problem predstaviti me svome ocu pa sam očekivala da s mamom neće biti drugačije.

„Ponekad je luda.“ Rekao je, nnasmješivši mi se.

„Luda kao moja mama?“ Nasmijala sam se.

„Nitko nije lud kao tvoja mama.“  Odmahnuo je glavom, nagnuvši se, približavajući svoje usne mojima.

„Ashton, ja..“ Pokušala sam se odmaknuti da nešto kažem, ali povukao me je k sebi.

„Shh.“ Promrmljao je, uzevši me za zapešće i stavivši me sebi u krilo.

„Ash..“ Pokušala sam ponovno.

„Prestani.“ Zahihotao je, dok su mu usne radile vibracije na mojoj koži. Podigla sam ruke do njegove kose,  dok su njegove putovale po mom tijelu.

„Pričajmo o muzici.“ Rekla sam, pošto više nisam bila raspoložena za ljubljenje. Nije da nisam uživala, samo mi se nije sviđalo kako je to bilo jedino što smo ja i Ashton radili. Nedostajali su mi dani kada smo samo pričali o muzici i djelili cigarete.

„Koja vrsta muzike?“ Promrmljao je, ne odvajajući usne od moje kože. Poljubio me je u kut usana, dopuštajući mi da pričam.

„Bilo koja.“ Rekla sam, napokon se odmaknuvši od njega. Legla sam na leđa pokraj njega. „Koja ti je trenutno najdraža pjesma?“

Opet se skotrljao preko mene, držući se objema rukama iznad mene. Spustio se i ostavio poljubac na mom vratu.

„Slušao sam Under The Gun od The Killers. Puno.“ Odgovorio je, nagnuvši se i rukom me uhvativši da struk. „Tvoja?“

„Ne mogu odabrati.“ Uzdahnula sam, iznervirana time što je Ashton još uvijek fokusiran na ljubljenje, a ne na razgovor.

„Ne možeš odlučiti?“ Nasmijao se, podignuvši majicu ostavljajući moj stomak nepokrivenim.

„Možda.“

„Što nije u redu?“ Upitao je, napokon shvativši da nešto ne valja.

„Ništa.“ Lagala sam. Odmaknuo se od mene i uspravio se, promatrajući me. Poklonio mi je mali polu smješak, dok je čekao da nešto kažem.

„Hladna si.“ Napokon je rekao.

„Ne pokušavam biti.“ Sjela sam, prekriživši noge.

„Jesam li učinio nešto krivo?“ Upitao je, nagnuvši glavu u stranu.

„Ne, ne, naravno da nisi.“ Odmahnula sam glavom, ponovno lažući.

„Je li to zbog moje mame?“ Nervozno si je grizao usnicu.

„Ne, nije to.“ Uzdahnula sam.

„Je li to zbog tvojih roditelja? Još uvijek si uzrujana što neće biti tu za Božić?“ Pretpostavio je, odlučan otkriti u čemu je problem. Sumnjala sam da će ikada shvatiti, nije bilo pretjerano očito.

„Ne, ne baš.“ Promrmljala sam, spustivši pogled.

„Baby, samo mi reci što je.“ Uzdahnuo je, uzevši moje ruke u svoje. Osjetila sam leptiriće u stomaku kada je upotrijebio taj nadimak, ali kao što sam zaključila ranije, sada nije bilo vrijeme za takve stvari. Bila sam iznervirana s toliko stvari u jednom trenutku, nisam se htjela iskaljivati na Ashtonu, ali jesam i samo sam htjela biti malo sama.

„Ništa.“

„Želiš da odem?“ Upitao je, pustivši moje ruke. Skotrljao se s kreveta, još uvijek me promatrajući.

„Ne.“ Napokon sam progovorila, baš kada je stigao do vrata.

Vratio se i popeo se na krevet, približivši mi se s velikim osmjehom na licu. Padajući, povukao me je dolje, tako da smo se smjestili među bezbroj jastuka.

„Žao mi je, Dani“, prošaptao je, „što god da sam učinio, žao mi je.“

Ashton nije bio kriv za moje ponašanje i bilo mi je žao što se osjećao tako. Ja sam bila kriva što sam se zaljubila u njega, iako sam planirala samo se sprijateljiti. A sada kada sam znala da ga volim, nisam mu to smjela reći jer on to nije bio spreman čuti. To je bilo glupo, da mi osoba koju sam voljela nije dopuštala da joj to kažem.

Željela sam reći Ashtonu da ga volim, ali bojala sam se njegovom odgovora. Nisam željela da se boji uzvratiti mi ljubav.

-

Ispričajem se što prošlu nedjelju niste dobili nastavak, Branka je bila na redu i još uvijek mi nije odgovorila što je bilo, a ja nisam stigla. Zato ga imate sada. Uživajte i hvala vam na 10 tisuća <3

7:15 || hrvatski prijevodWo Geschichten leben. Entdecke jetzt