Laži

2.5K 114 10
                                    

Prošla su dva dana od kada sam se čula sa njim, i od tada kao da mu se gubi svaki trag sve do danas. Uprkos tome što je subota, iznenada imam zakazan sastanak u njegovoj kompaniji. Ponašaju se kao da sam na dugme koji oni po potrebi koriste. Dva dana nisam postojala za njih, da bi danas iznenada poželeli da me uključe, a kako u poslednje vreme u svojoj firmi kao da nemam prava na svoje odluke, Hana je umesto mene ubacila u raspored sastanak za podne. Skoncentrisana na gomilu posla poslednja dva dana, zbog obaveza radim i vikend iako to ne praktikujem često, ali nemam vremena za nerviranje i sve što radim jesu dani koje brojim u sebi do kraja naše saradnje. Jedna nedelja je pred završetkom i to jako naporna, da se nadam sledećoj sa mnogobrojnim obavezama koje će sprečiti naš češći susret. Još uvek ne mogu da se priberem nakon slika u novinama koje su izašle, susreta sa mojom majkom kao ni razgovor sa njim gde mi je u neku ruku obećao da će sve biti u redu. Nepoverljiva sam što se tiče drugih, i kad kontrola nije u mojim rukama u meni se javi strah čineći od mene nervoznu osobu i teško skoncentrisanu na obaveze. Iako se nakon našeg razgovora donekle osećam mirnije, moje misli ipak ne mogu da miruju i to je ono što me dodatno nervira. Dovoljno da me ometa u poslu koju nikako da završim na vreme i kad se dekoncentrišem moram da se vraćam na početak i sve iznova da krenem.

,,Liv Montgomeri, da li me čuješ?!", podignem pogled sa ekrana ka Melini, kada njen glas odjekne prostorijom. Iznenadi me njeno prisustvo u firmi, jer nije neko ko voli da radi vikendom u kancelariji i uvek koristi priliku da radi na terenu nego da sedi među četiri zida.

,,Zdravo, Melina. Otkud ti ovde?", pozdravim je a zatim vratim pogled na ekran računara.

,,Došla sam po neke fascikle koje sam zaboravila i videla sam da si ovde. Ali koliko si zamišljena jedva da si prisutna u prostoriji." Sedne na fotelju ispred mog stola i po njenom izrazu lica znam da želi da obavi razgovor sa mnom koji ja izbegavam par dana. ,,Da li ćeš mi konačno reći šta ti se dešava, Liv? Ne prepoznajem te u poslednje dve nedelje. Nervozna si, dekoncentrisana i kao da žuriš negde." Spuštam ekran laptopa i naslonim se njišuči stolicu levo desno.

,,Da li to ima veze sa kompanijom Karter, ili je nešto drugo u pitanju?", na spomen njegove kompanije kao da me nešto probode u stomaku terajući me da duboko udahnem.

,,Ne znam, Melina", bez oklevanja odmah počnem da pričam o njemu. ,, U meni je nemir od kada sam ga srela, da ne mogu opisati šta mi se dešava. Možda je više kao strah, ali ne znam od čega." Zastanem i glasno uzdahnem pa tiho nastavim. ,,Nisam vam rekla da sam Nejtana Kartera srela neposredno pre nego što sam ga zvanično upoznala za našu saradnju. To je bio slučajan susret, slučajan i nimalo prijatan, jer sam sa njim ušla u verbalni obračun. Još tada je ostavio neki stran i čudan osećaj u meni, i jedino što znam samo jeste da me plaši. Neka tama je u njemu, nešto što ne valja i ne želim da znam šta." Ustanem i stanem pored prozora okrenuvši Melini leđa.

,,Ja mislim da se ti zaljubljuješ, Liv." Glasno se nasmejem i okrenem ka njoj. ,,Ne, nikako! To nije zaljubljivanje Mel." potreba za negiranjem mi se odjednom javi, ali ne da bi njoj to rekla već sebi.

,,Rekla sam ti da je možda došlo vreme da se tvoja osećanja probude, Liv i da se konačno prepustiš nekom. U potpunosti. Da konačno zavoliš i da ti se istom merom čak i večom uzvrati. Da veruješ nekome, da budeš sigurna pored nekoga. Da ta osoba bude uz tebe kad ti je najteže, da konačno budeš srećna, jer ako neko to zaslužuje to si ti." Posmatram je i slušam šta mi govori, odbijajući da to prihvatim.

,,Ja se plašim, Mel. A to sigurno nije zaljubljivanje."

,,Ti se plašiš da se zaljubiš. Čudno se osećaš zato što znaš da se u tebi bude davno zakopana osećanja. Tvoje srce konačno počinje da kuca sa razlogom. A to što se njega plašiš jeste zato što je on upravo osoba od kakvih si bežala probudila tvoj svet i što se konačno nešto dešava na šta ti ne možeš da utičeš i kontrolišeš. Ti se plašiš toga, jer ti si kontrol frik, a izgleda da je došlo vreme da nad tvojim životom neko drugi preuzme taj posao. Ali ovog puta pravu kontrolu u kojoj ćeš biti srećna, a ne nesrećna kao što je to nekada bilo."

LotosWhere stories live. Discover now