Slučajnost

3.1K 128 9
                                    

Danima mi ne izlazi iz glave susret sa djavolom andjeoskog lica. Svaki put me oblije hladan znoj da ću ga sresti kad god se okrenem ili me neko dozove. Ni sama ne znam šta mi se dešava, ali ovaj osećaj se ne može svrstati u strah od njega ili dopadanje dotične osobe. Jako sam zaintrigiranost njime jer je ostavio snažan utisak na mene koji ne mogu opisati, a za koji se nadam da će ubrzo nestati. Šanse da ga opet sretnem su jako male, i da se desi naš susret šta bi mi značilo, verovatno ništa. Sve je to samo još jedna prolazna stvar u životu. Brzinom kojom je prošao pored mene, istom brzinom je i otišao. Baš kao i sve do sada, i prestani Liv da se opterećuješ već se usredsredi na posao.

,, Liv, imamo problem!'' Iz misli me prene Tina svojim naglim upadanjem u moju kancelariju u cvećari .

,,Tina, nadam se da nigde ne gori , malo je falilo da srušiš vrata.'' Pomalo uplašeno odgovaram šokirana njenim nastupom.

,,Pa ovo se može reći da nešto gori Liv. Imamo problem sa jednim kupcem'', šapuće mi.

,,Kakav problem, Tina? Šta se desilo?'' Ustajem i zaobilazim sto gledajući u nju kako zatvara vrata kancelarije i prilazi mi.

,,Juče si napravila jedan buket, i na njega sada imaju primedbu. Kupac je ispred i traži vas.'' Zbunjeno je pogledam, pomislivši da previše drami. Kakav god da je problem sa buketom, ništa ne može biti tako strašno što se ne može reštiti.

,,Tina, šta god da je u pitanju, verujem da je sve rešivo bez drame'', odgovaram i zaobilazim je da izadjem i uverim se u problem koji je predstavila Tina, a za koji smatram da ne može biti strašan. E tog momenta sam se prevarila, jer ono što zateknem me zaustavi na tren u mestu. Na sred radnje stoji momak u crnom odelu koji je bio dan ranije, i u rukama drži buket cveća, bar ono malo što je od njega ostalo. Šokirano ga pogledam, pa se ubrzo priberem polako mu pilazivši.

,,Dobar dan, izvinjavam se što ste me čekali. Nadam se da vam mogu pomoći, ali po ovome što vidim trebaće mi ozbiljno objašnjenje problema.'' Gledam u cveće pa u njega, i vidim strah u njegovim očima i pomalo izgubljenost koju pokušava da pribere.

,,Izvinjavam se gospodjice na ovoj neprijatnosti, ali buket cveća koji ste mi napravili nisu zadovoljili osobu kojoj je bio namenjen.''

,,To mogu shvatiti po samom izgledu koji držite u rukama. Mora da ste nešto pogrešili ili povredili vašu damu jer bes koji je na jadnom cveću iskalila je stravičan. Recite kako mogu da vam pomognem, jer po onome što ste mi rekli kad sam pravila buket, očigledno nije dovoljno. Negde ste pogrešili.'' prilazim mu i uzimam uništen buket cveća i sa žaljenjem ga gledam stavljajući ga na sto.

,,Mislim da nisam ja nigde pogrešio gospodjice. Možda ste vi bili nešto ometeni u mislima pa niste napravili kako treba i desilo se ovo. Kod vas sam došao zato ste poznati po tome kakve aranžmane pravite, ali izgleda da nije baš onako kako se priča.'' njegove reči me iznenade i naljute u momentu. Prvi put neko nije zadovoljan mojim cvećem i još mi se prigovara da nisam bila usredsredjena na njega.

,,Gospodine ne znam u čemu je problem, da li u vama ili u dami kojoj je bio namenjen, ali ovaj buket je napravljen baš kako ste tražili. Da li ste rekli da vam treba vatren i ambiciozan buket koji će da odiše nadmenošću?'' pomalo ljutito mu se obratim i vidim da mu je neprijatno.

,,Da, gospodjice ali...''

,,Takav buket ste dobili. Očigledno ne poznajete vašu devojku i pogrešno ste njene osobine rekli i naravno da nije zadovoljna. Ni ja ne bi bila zadovoljna da mi neko pokazuje da sam nadmena i arogantna, kako ste vi to opisali. Ja mogu da vam vratim novac koji ste dali za njega, ili da vam napravim jednostavan buket sa crvenim ružama da bude bar vatren kao što ste rekli u opisima.''

LotosTahanan ng mga kuwento. Tumuklas ngayon