Insanity Defense ≫ l.p. bosnian translation

Chapter 8.

10 Januar 2014.

Dragi Liam,

Wow. Ova sedmica je prosla poput vihora- u dobrom, ludom smislu sa mislila? Dopusti mi da ti kazem zasto.

Prvo, rekao si mi da me volis. Ovaj dan sam cekala od zauvijek. Buduci da sam ja djevojka, nisam ti nikada htjela to reci prva. I apsolutno mi se svidja nacin na koji si to rekao.

Rekao si to, kao da je to jedina vazna stvar na ovom svijetu- kao, kao da sam ti bila jedina vazna. To je znacilo puno za mene, jer nitko nikada me nije volio kao sto ti to cinis. Ovo je gotovo kao da si lud za mnom, ali hej, ja sam ovdje bila ludi obozavatelj zar ne? Voljela sam svaki trenutak tvoje besmrtne ljubavi.

Bas kada sam mislila da je dan vec bio gotov, ti si mi postavio pitanje.

Ne, nisi me pitao da me ozenis. Ali si me zamolio da se preselim sa tobom.

Cak i bez razmisljanja, rekla sam da. Rekao si da ti je zao ako mislim da ovo sve sto se dogadja je malo prebrzo. Rekla sam ti da mi ne smeta to uopste.

Sve sto sam stvarno htjela je biti s tobom.

Volim te toliko puno Liam. I ne mislim da cu ikada prestati.

Victoria.

18 Februar 2014

''Ti prekidas sa mnom?'' Liamov glas je jedva izaslo iz usta. On je sjedio na kaucu, izgledajuci kao slomljenog srca dok sam ja takva bila u potpunosti..

Odglumila sam da sam danas bolesna samo kako bi Liam mogao ici na posao bez mene. Sarahi i Austin su rano napustili posao kako bi mi pomogli spakirati se prije nego sto Liam stigne. Sada ovdje smo bili u dnevnoj sobi dok sam dijelila vijesti s Liamom - nesto sto nisam nikada ni pomislila da bi mogla uciniti. Stalno sam to ponavljala sebi da je to privremeno. Kad on bude bolje, ja cu se vratiti. Jos uvijek sam imala nadu za njega. Mozda je to bila samo faza koja ce proci s vremenom.

''Liam, ja..''

Liam je zakopao lice svojim rukama. ''Ne razumijem sta govoris. Ja trebam pomoc? Zasto mi je potrebna pomoc? Ja sam savrseno uredu, Vicky.''

''Ne da nisi..'' Promrmljala sam. ''Sve sto sam ti rekla je istina. Ti doista cinis takve stvari i..''

''Nisam!'' Povikao je Liam, ustajuci s kauca. ''I reci mi zasto ovo dvoje moraju biti ovdje? Ovo je osobna stvar izmedju nas dvoje. Mogla si to uciniti vise privatnije.''

Austin je stao izmedju nas stavljajuci ruke preko Liamovih prsa. ''Koliko god mi zelimo vama dati vasu privatnost, ne mozemo, jer smo ovdje da stitimo Vicky..''

''Sta, od mene?'' Liam je ispustio sarkasticni smijeh, ali sam mogla jasno vidjeti gnjev u njegovim ocima. ''Zato sto sam lud, i sto povrijedjujem ljude? Nikada ne bih povrijedio Vicky. Ocekivao sam da vi ljudi, od svih ljudi, znate to.''

''Pa ti si to ucinio, uredu Liam?'' Povikala sam, jer vise nisam mogla kontrolisati svoje zivce. ''Nije vazno ako ne vjerujes da ti to cinis, jer je ovdje u svemu ovome to peonta. Nisi svjestan toga, i trebas pomoc. Ti si me mogao ubiti, da li shvacas to?''

Sarahi me je prekinula tiho. ''Mi ovo radimo sve jer zelimo ti pomoci, Liam..''

''Oh sa prekidom cete mi totalno pomoci, naravno.'' Liam se podrugljivo nasmijao.

''Dobro.'' Pokazala sam rukama. ''Onda ne mislimo da je ovo raskid, ali svakako nam je potrebno malo slobodnog vremena. Trebas vrijeme da ozdravis. Moras ici kod doktora prije nego sto zavrsisi sa cinjenjem jos vise stete.''

''Ne trebam da posjetim doktora.'' Liam je rekao odlucno. ''Ja stvarno ne razumijem sta se dogadja ovdje, ali ja nisam lud.''

Osjecala sam suze kako polako napunjavaju moje oci. Voljela bih da ne moram ovo sve ciniti. Zelim da je ovo sve samo neki ruzan san, i da mislim i dalje da je Liam andjeo kao sto je nekada bio. Voljela sam ga. Volim ga toliko da moram ovo uciniti.

''Liam..'' Promrmljala sam, primicuci mu se da mu dotaknem obraz. ''Volim te, uredu? Nikada te necu prestati voljeti. Cekat cu dok ne budes bolje. Molim te uciniti to za mene. Molim te?''

''Nisam lud.'' Ponovio je, odgurujuci moju ruku. Odjednom, u ocima nije bilo prikazano ni malo kajanja, i odmah sam znala u tom trenutku da sam vec razgovarala s nekim drugim.

Sagnula sam se i posegnula sam za jednim od mojih kofera. ''Moram ici. Nazvat cu te, uredu?''

''Vicky, da se nisi jebeno usudila izaci sa tih vrata..'' Prijetio mi je Liam.

Austin je bacio moje kljuceve od automobila na mene, davajuci mi svjestan pogled. ''Samo naprijed, uzmi svoje stvari.''

''Koji kurac si joj ti?'' Povikao je Liam, skakajuci iza Austinovih ledja te ga odmah gurajuci na pod.

Odmah sam bacila svoje torbe na pod i uhvatila sam Sarahi za ruku dok smo obje pokusavale skinuti Liama sa Austina.

''Liam prestani.'' Povikala sam, uzmijaci svaki dijelic snage kojeg sam imala da ga povucem prema gore. Niotkuda, osjetila sam Liamov dlan ruke kako udara moje lice. Ne znam je li to bilo slusajno jer mu je cilj bio Austin, ali osjetila sam hitnu potrebu da odem odavde. U trenutku kada je Liam pustio Austina, on mu je uzvatio snazanim udarcem u lice, te je doslovno pao prema namjestaju.

''Oh moj Boze..'' Uzdahnula sam, osjecajuci se u iskusenju da mu pomognem.

''Vicky, ne sada.'' Rekao je Austin, koji me je povukao prema vratima. ''Moramo ici''

.

Te noci, sjedila sam na Sarahinom kaucu tiho, dok sam se tjesila uz solju caja. Nakon vihora romantike koji se dogodio izmedju Liama i mene u posljednjih mjeseci, nikada nisam ni pomislila da ce se zavrsiti ovako. Cini se kao da je bilo jucer kada sam se preselila sa njim, a prije samo nekoliko sati sam zurila se iseliti.

Ludo je zapravo kako se stvari doslovno mogu promijeniti preko noci.

Nisam si mogla pomoci a da ne razmisljam sta trenutno misli ili sta radi. On je vjerovatno sada u nekom baru, ispija tugu. Mrzim to sto sam ucinila. Veliki dio mene je htio da mu se vratim natrag tako lose, ali sam znala da ce to biti glupa odluka i da to nece pomoci ni jednom od nas dvoje.

Morao je se povuci kako bi dobio pomoc, i to je bila prva stvar koju cu napraviti sutra.

Uzdahnula sam, postavljajuci solju na stol prije nego sto sam se pripremala za krevet. Bas kada sam se spremala otici u sobu koju sam dijelila sa Sarahi cula sam kucanje na vratima.

Prokletstvo. Mora da je ponovo zaboravila svoje kljuceve.

Zavirila sam kroz spiljunku ali nisam nikoga vidjela.

''Sarahi?'' Pozvala sam, pritiskajuci svoje uho na vrata.

Nije bilo odgovora.

Duboko sam uzdahnula, polako otvarajuci vrata. Kada sam pogledala niz hodnik, nisam nikoga vidjela. Bilo je dosta mracno, pa je bilo tesko vidjeti da li ima bilo koga.

''Sarahi?'' Ponovo sam ju pozvala. Kada sam se spremila okrenuti i vratiti se unutra osjetila sam da je moja noga udarila u nesto tvrdo na podu.

Sagnula sam se i zaskiljila sam oci.

Odjednom, sagnula sam svoju kraljeznicu kako bi bolje vidjela a onda sam ispustila krik.

Austinovo tijelo je lezalo na podu-

Prekrivljeno krvlju.

ostavite vote i komentar.

p.s. gledajte spot cijeli dan, znaci reflesh not replay xd