Insanity Defense ≫ l.p. bosnian translation

Chapter 7.

2 Januar 2014.

Dragi Liam,

Ne mogu ti opisati koliko sam bila sretna u proteklih nekoliko dana. Ne samo zato sto sam sluzbeno dobila angazban kao zaposlenica na poslu, ali i zbog toga sto si me ti cinio sretnim svakodnevno.

U posljenjih nekoliko sedmica, izlazili smo redovito. Nikada nisi izostavljao da me iznenadis svaki put kada bi izasli sto mi se svidja. Cak smo proveli Bozis i Novu godinu s zajednickom porodicom, i mislim da je to stvarno nesto znacilo. Danas je posebno ipak, jer si ucinio nesto sto nikada necu zaboraviti.

Isli smo na veceru, i imala sam veliki osmijeh na licu, kao i obicno, i na putu kuci ka kuci postao si jako miran.

''Jesi li dobro?'' Pitala sam te. Tek sam sada primjetila da si parkirao auto ispred restorana gdje smo izasli prvi put zajedno.

''Uhm, da uredu sam.'' Rekao si, grizuci usne nervozno dok si otvarao vrata automobila za mene.

Pogledala sam okolo sebe sa podignutim obrvama. ''Zasto smo ovdje? Idemo na drugi krug vecere? Jer ako da, mogu ti reci da je moj zeldac prepun i da ne moze vise podnijeti..''

Mislim da sam govorila previse, jer si me prekinuo u po recenice sa poljubcem. Nisam se vise ni zamarala sa tim. Samo sam ti uzvratila poljubac, jer sam te voljela ljubiti. Voljela sam osjecaj tvojih mekanih usana na mojim, koje su me ljubile strastveno. Cak i u samom poljubcu, mogla sam osjetiti sta osjecas.

''Vicky?'' Promrmljao si u poljubcu.

''Hmm, da?''

Polako si odvojio svoje usne od mojih, ostavljajuci me da te pozelim jos vice. ''Znam da izlazimo puno, i da si cak upoznala moju tetku i ujaka, i da sam ja upoznao tvoju porodicu. I ovo sve postaje ozbiljno vec..''

''Neces me zaprositi, zar ne?'' Zadirkivala sam te.

''U pogresnom trenutku Vicky.'' Nasmijao si se. ''Ali ne. Ne jos najmanje.''

''Nego sta je?'' Upitala sam te zabrinuto.

''Znam da je vec ocito i da cijelu ovu stvar ne treba objasnjavati.'' Rekao si. ''Ali zelim da bude sluzbeno.''

Htjela sam otvoriti usta i reci nesto ali ti si mi stisnuo ruku cvrsto, pitajuci me: ''Hoces li sluzbeno biti moja djevojka, Vicky?''

Moja celjust je pala dok sam omotala svoje ruke oko tvog vrata. ''Oh, moj Boze, Liam. Da.. da, naravno. K vragu, ti si bio kao moj decko u glavi sve vrijeme.''

Nasmijao si se, opet me ljubeci. Stajali smo tamo dugo vremena, gledajuci jedno u drugo u oci i pricajuci o nasem prvom sastanku ovdje.

Nakon sto si me dovezao u stan, pitala sam te da ostanes veceras prespavati. I mislim da oboje znamo sta ce dogodilo nakon toga Liam.

Znam da stalno ovo govorim, ali hvala ti sto si ucinio ovaj dan jos jedan dan kojeg nikada necu zaboraviti.

S ljubavlju,

Tvoja djevojka, Victoria.

18 Februar 2014

Probudila sam se u boli mog desnog obraza i celjusti. Svijetle zrake blistale su kroz prozor, prisiljavajuci da otvorim oci. Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim sta se sve dogodilo sinoc.

Sve sto sam mogla vidjeti u glavi je Liam kako me vuce, vise na mene, i kako me udara u lice. Moj prvi instinkt bio je pronaci kljuceve i pobjeci.

To je sve bilo dok nisam vidjela Liama kako stoji na vratima, izgledajuci iznenadjeno sto me je vidio budnu.